Zenički objekti bi od oktobra trebali imati centralno grijanje iz nove toplane u koju su investirali ArcelorMittal (50%), Grad Zenica (20%), finski fond Finnfund (15%) te finska firma KPA Unicon (15%). Svi pripremni radovi navodno su okončani.
“Grijanja će biti,” samouvjereno je na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Zenice obećao gradonačelnik Fuad Kasumović. Nakon toga uslijedilo je “ali”…
“Željezara Zenica d.o.o u stečaju” je krajem prošle godine u četvrtom pokušaju prodala devastirani poslovni objekat sa pripadajućih 26.000 m2 zemljišta. To je lokacija u tzv industrijskoj zoni koja graniči sa krugom tvornice ArcelorMittal. Kupac je bila jedna privatna firma i sa te strane nije bilo ništa sporno. Pola godine kasnije eskalira problem, piše Žurnal.
“Na toj lokaciji se nalaze glavna pumpna postrojenja i bez tih postrojenja grijanje ne može funkcionisati, taj dio postrojenja se odnosi na ditribuciju energije,” reći će na sjednici Gradskog vijeća direktor JP Grijanje Zenica Vahdet Drino.
Da, infrastrukura neophodna za grijanje grada “zaboravljena” je na sada privatnom zemljištu. Gradska uprava pokrenula je tek nakon prodaje proces proglašenja zemljišta javnim interesom. Prema Kasumovićevom tumačenju, prethodna uprava predvođena u međuvremenu preminulim gradonačelnik Husejinom Smajlovićem je greškom (!?) to zemljište prepisala Željezari, koja sada u stečajnom postupku redom prodaje imovinu.
“Mi smo donijeli odluku da je to javni interes. Grad je spreman uplatiti novac toj firmi koja je kupila. Ne znam kako se može prodati nešto što je najveći interes grada za grijanje,” naveo je gradonačelnik Kasunović.
On tvrdi da je alternativno rješenje ulaganje “milion-dva” da se pumpne stanice i instalacije izmjeste sa postojeće lokacije. Žurnal od izvora iz gradske uprave saznaje da su iz firme koja je kupila zemljište na kojem je inače inplanirala višemilionska ulaganja u izgradnju fabrike, spremni besplatno ustupiti 2000 m2 za novu trasu i premještaj instalacije. Firmu nismo kontaktirali jer je suštini nevažna za propuste gradskih vlasti u bilo kojem periodu.
To bi značilo troškove tek za prelokaciju pumpi, iskop kanala i zamjenu ionako dotrajalih cijevi, najviše 200.000 maraka, ali iz Gradske uprave insistiraju na poništenju transkacije. Kako god, ove godine imenovanoj upravi Grijanja i pravobranilaštvu ostavljen je “vruć krompir” kako zenički radijatori ne bi bili hladni početkom sezone grijanja.
Stečajni upravnik Željezare je navodno na bolovanju, te nismo bili u mogućnosti saznati njegovu stranu priče. Kako nezvanično saznajemo, u vrijeme prodaje dostavljen je upit JP Grijanje o statusu pumpne i trafo stanice te cjevovoda, na što je odgovoreno da oni nisu korisnici nego tek rukovaoci (!?) postrojenjem i da je vlasnik ArcelorMittal. Iz ove su pak kompanije to negirali sa napomenom da oni nemaju ništa sa onim što nije u tvorničkom krugu.
Direktor JP Grijanja u to je vrijeme još uvijek bio kadar SDA Sead Kaknjo. U međuvremenu je smijenjen.
“ Ja mogu reći slobodno da je grijanje Zenice jedan megaprojekat i da je ovo nacionalni problem Bošnjaka,” reći će svojevremeno Kaknjo.
Da jeste u pravu, barem za riječ “problem”, niko mu ne može osporiti…