Valentinovo, kao vrijeme u godini kada ljudi na poseban način jedni drugima pokazuju ljubav, pažnju i naklonjenost, navodi na pitanje: Koliko zapravo žene u BiH mogu biti uvjerene u mogućnost ostvarivanja zdravog, kvalitetnog i perspektivnog partnerskog odnosa, kada u svom komšiluku svjedoče ubistvima žena, najčešće od strane njihovih bivših ili trenutnih emotivnih partnera?
Odgovore na ova, ali i na brojna druga pitanja poput toga koje su “crvene zastavice” koje nam signaliziraju da možda imamo posla s osobom čije je mentalno zdravlje upitno te šta zapravo podrazumijeva zdrav partnerski odnos, zatražili smo od psihologinja Alme Mahmutović Katica i Nermine Vehabović Rudež.
Nasilje se prenosi gledanjem, primijetite prve “znakove uzbune”
Vehabović Rudež nam ističe da je nasilje u partnerskim odnosima vrlo često bilo okvir u kojem se živjelo te da postoji dosta ljudi koji imaju razne psihičke smetnje, ali nisu prepoznate, dok Mahmutović-Katica ističe kako ipak možemo primijetiti određene toksične obrasce i ponašanja – počinje prvo od verbalnog nasilja, psovke, raznih vrijeđanja, destrukcije, zatim fizički obračuni gdje osoba ima želju naijeti bol partneru i na fizički način.
“To je nešto što je bilo priutno kao normalnost jer se podrazumijevalo da neko, tada najčešće muškarac, ima kontrolu nad ženom. To se zapravo prenosi gledanjem – jedan dio nasilnika su gledali nasilje ili zapravo bili žrtve nasilja ili se odgaja tako što dobije uputu da je sve usmjereno samo prema njemu, to je jedan dio odgoja – odgoja neravnopravnosti spolova i da je ženski spol uvijek taj koji je slabiji i da se mora povinovati tim mjerama koje društvo daje”, objašnjava nam Rudež pa nastavlja:
“Vi ne možete tu osobu natjerati na pregled, ako ona ne želi, to je po pravim pacijenta. Prisilno se dovodi kad je osoba nasilna ili autonasilna. Najčešće je već ranije bilo nasilnih ponašanja koja nisu prijavljivana, mislilo se hajde biće bolje. Okidač može biti svađa, ljubomora, posmatranje preko društvenih mreža kome se šta ‘lajka’ – oni su različiti, ali uvijek je problem u onome ko odluči biti nasilan.”
“Nešto ukazuje na nepoželjno ponašanje, neprirodna i antisocijalna ponašanja su prepoznatljiva, ali mi nismo najčešće spremni iskoračiti iz svoje zone komfora”, naglašava Mahmutović-Katica dodajući kako moramo prevenirati kada vidimo da nam partner već opsuje nešto, kada postaje agresivan…
“Okej, ako je to možda samo jedna stresna situacija i više ne ne ponavlja. No, svaka ponavljajuća situacija remeti moždanu aktivnost i onda svi ispaštamo. Kada to već drugu osobu iscrpljuje onda dolazi do toga da joj slabi imunološki sistem, pa preko različitih psiholoških stanja, anksioznosti i onda više tu ništa ne štima – pokušava pronaći pomoć, napunila se negativnih stanja, sve zavisi jesu li bile u pitanju potčinjavanja, obezvrijeđivanje, psovke, udarci… “, objašnjava Mahmutović-Katica.
Nepovjerenje u sistem, ali i sramota
Rudež primjećuje kako se puno puta i ne traži pomoć, jer se sakriva ono što se dešava u porodici, najčešće zbog sramote, dok Mahmutović-Katica ističe kako, na koncu, kada se žrtve i odluče razvesti, odseliti ili pobjeći od takvog odnosa, agresivni partner koji je bio često usamljen, koji ne shvata da ima problem ili luta, pravi probleme ili se odaje nekim opojnim sredstvima, postaje bijesan ili agresivan…
Tu je svakako, kako zaključuje Rudež, prisutan i problem nepovjerenja u sistem i sramota.
“Postoje profesionalci koji pokušavaju miriti ljude tamo gdje je prisutno nasilje. Tu nema mirenja. Policajac, socijalni radnik ili psiholog ne smiju miriti ljude, oni moraju postupati po procedurama koje su jasno zapisane. Ne može se miriti ako vas je neko izudarao, tu se mora napraviti distanca, a onda oboje da prođu kroz neke tretmane, vezano i za djecu, ali onda pokušati pomirenje, ali tek kad prođe vrijeme i kada prođu oboje kroz tretman”, objasnila nam je Vehabović-Rudež.
Zdrav partnerski odnos je ljubav, razumijevanje i žrtvovanje
Na koncu, kako zaključuje Alma Mahmutović-Katica, zdrav partnerski odnos je nešto što moramo graditi – njega čini razumijevanje, a zatim i raspodjela uloga.
“Žene često trče na sve strane. To je odnos koji se zasniva na ljubavi, razumijevanju i žrtvovanju. Onda ne dolazi do frustracije”, zaključila je Mahmutović-Katica u razgovoru portal Žene.ba.
(Vijesti.ba)