Ribarov prsten, jedan od prepoznatljivih simbola papinske odore, ima historiju koja seže barem do 13. stoljeća. Ime je dobio po svetom Petru, koji je prema katoličkoj tradiciji bio ribar i prvi papa. Papa Franjo nosio ga je na svečanim događanjima tokom svojih 12 godina pontifikata. Brojni vjernici poljubili su taj prsten, a čak je izazvao i polemike zbog higijene.
Nakon Papine smrti, prema tradiciji, pečatni prsten bit će uništen, ili barem oštećen, unutar vatikanskih zidina.
Ova praksa ima i praktičnu svrhu. Ribarov prsten i privjesak nazvan bulla tradicionalno su služili kao službeni pečati za papinska pisma i dokumente. Svaki novi papa dobio bi vlastiti prsten i pečat, a kako bi se spriječila krivotvorenja nakon papine smrti, oba bi se simbolično uništila udarcima čekića. Od 1521. do 2013. godine to je bio uobičajen postupak.
“To je ekvivalent oduzimanju pristupnih podataka nekom profilu na društvenim mrežama”, izjavio je Christopher Lamb, dopisnik CNN-a iz Vatikana.
“Cilj je bio spriječiti lažnjake da koriste krivotvorene pečate”, dodao je.
Prema običaju, kardinal komornik – visoki kardinal zadužen za upravljanje prijelaznim razdobljem – obavlja uništavanje prstena i pečata pred Zborom kardinala nakon objave papine smrti. Ova praksa nastavila se i nakon što su prsten i bulla prestali služiti kao službeni pečati (njihovu je funkciju sredinom 19. stoljeća preuzeo pečatni štambilj). No kad je papa Benedikt XVI. postao prvi papa u šest stoljeća koji je abdicirao, uspostavljena je nova praksa: umjesto uništavanja, u površinu prstena urezan je duboki krst.
“Mislim da se s vremenom pojavilo mišljenje da uništavanje prstena više nije nužno”, rekao je Lamb sugerirajući kako je mogućnost da neko pokuša krivotvoriti papin pečat postajala sve manja. Očekuje se da će aktualni komornik, irski kardinal Kevin Joseph Farrell, kojeg je papa Franjo imenovao 2023., slijediti istu praksu i oštetiti prsten prije održavanja konklave, procesa izbora novog pape.
Iako je duboko simboličan i povezan s papinskim autoritetom, značenje Ribarova prstena razlikovalo se od pape do pape. Papa Franjo u tom se smislu razlikovao od svojih prethodnika. Neki pape, poput Benedikta XVI., nosili su prsten svakodnevno, dok je Ivan Pavao II. često nosio zamjenski prsten ili krst u obliku prstena.
Franjo je bio negdje između – Ribarov prsten nosio je na svečanim događanjima, dok je u svakodnevnim prilikama nosio jednostavni srebrni prsten koji je nosio još kao kardinal.
Bilo je i nagađanja da mu nije bilo ugodno kad su mu ljudi pokušavali poljubiti ruku. Početkom 2019. snimljen je kako više puta povlači ruku dok su vjernici pokušavali poljubiti prsten, a iz Vatikana je naknadno poručeno da je to učinio kako bi smanjio širenje zaraza. Prema Lambu, papa Franjo uvijek je volio izravno pristupiti ljudima rukovanjem ili zagrljajem, osobito onima u nevolji, i nije očekivao da mu se ljudi klanjaju ili ljube ruku pri susretu.
Ribarovi prsteni razlikovali su se kroz stoljeća. Većina prikazuje svetog Petra s ključevima Svete Stolice – simbol trenutka kad su mu predana “nebeska vrata” – no osim toga, dizajn im nije strogo propisan. Često su odražavali modne trendove tog doba ili lični duh određenog pape.
Prsten zlatari obično ručno izrađuju za novog papu, ali Franjo je i tu prekršio tradiciju. U skladu sa svojom skromnošću, odlučio je ne izrađivati novi prsten, već je “posudio” onaj koji je nekad pripadao sekretara Pavla VI., izjavio je Lamb.
Taj takozvani naslijeđeni prsten nekad je pripadao nadbiskupu Pasqualeu Macchiju, sekretaru Pavla VI., koji je preminuo 2006. Prsten je izrađen od posrebrenog zlata, a ne od čistog, prenosi Index.
(Vijesti.ba)