Nestanak bivšeg generala Vojske Republike Srpske (VRS) Milomira Savčića nakon što mu je određen pritvor samo je posljednji u nizu primjera bijega optuženih ili osuđenih za ratne zločine u Bosni i Hercegovini. Dok sudije i tužioci kažu kako je teško zakonski spriječiti bijeg, iz udruženja žrtava traže da se pronađe način za rješenje problema koje odlaže pravdu, piše BIRN.
Državni sud morao je zatražiti raspisivanje međunarodne potjernice za Milomirom Savčićem, optuženim da je, u svojstvu komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka pri Glavnom štabu VRS-a, pomagao u genocidu počinjenom u Srebrenici u julu 1995. godine, nakon što ga sudski policajci nisu mogli pronaći na adresi nekoliko sati od kada mu je u ponedjeljak određen pritvor.
Pritvor je tražilo Tužilaštvo BiH zbog Savčićevih izjava u medijima koje se odnose na postupak koji se vodi protiv njega kao i njegova javna obraćanja. Savčić se pojavio na ročištu, ali u vremenu nakon ročišta koje je Sudu BiH trebalo da donese odluku o pritvoru, ugasio je telefon i postao nedostupan policajcima i svom advokatu Miodragu Stojanoviću.
Iz Državnog suda su pojasnili da pritvor nisu odredili zbog opasnosti od bjekstva nego zbog bojazni da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak, te zbog naročitih okolnosti koje ukazuju da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače.
Ali nakon odluke o pritvoru, Savčića, koji se do tada redovno odazivao na pozive Suda, policajci više nisu mogli pronaći kako bi ga sproveli u pritvor koji mu je određen do kraja suđenja.
Tako se on barem za sada pridružio listi osoba optuženih ili osuđenih za ratni zločin koji su nedostupni domaćem pravosuđu. Većina ih se već nalazi u Srbiji, ali za Savčića još uvijek nema potvrde da je prešao državnu granicu. Granična policija BiH i MUP Srbije saopštili su da Savčić nije prešao granice.
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida u BiH, kaže kako je Sud BiH morao izvući više pouka iz ranijih slučajeva Mirka Vrućinića, Tomislava Kovača, Novaka Đukića ili Radovana Stankovića, koji su pobjegli od presuda ili optužnica za ratne zločine u BiH. Upravo to su mehanizmi koje je morao koristiti Sud BiH, smatra on.
“Nema tu mnogo izmišljanja novih okolnosti, zakona i odredbi, to je mehanizam, to je ono što pravosuđu u BiH treba biti nauk, a umjesto toga oni ponavljaju istu grešku”, kaže Tahirović i dodaje kako domaće pravosuđe treba slijediti i praksu Tribunala u Haagu, “koji je zbog nekih verbalnih istupa odbijao smanjiti kaznu osuđenima za ratne zločine, na koji su imali pravo po zakonu”.
“Dakle mehanizam postoji, samo ga treba koristiti”, dodao je Tahirović.
Savčiću je na teret stavljeno da je planirao, komandovao i nadzirao aktivnosti pripadnika svoje jedinice prilikom zarobljavanja i zatočavanja više stotina muškaraca bošnjačke nacionalnosti na više lokacija u Novoj Kasabi, te njihovog zlostavljanja i ubistava.
Doktor pravnih nauka i dekan na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Vitezu Goran Šimić napominje da je Savčić “već ko zna koji do sada, pa se postavlja i pitanje kako ti ljudi pređu granice”.
“Koliko slučajeva bijega još treba da se desi, pa da Sud i Tužilaštvo BiH prestanu raditi jednu lošu praksu. Koordinirano se radi loše po ovom pitanju”, kaže on.