To je tradicija naširoko prikazana u filmovima, u rasponu od Diznijeve “Snežane i sedam patuljaka” do filma iz 1954. “Tri novčića u fontani” ali i u tekstovima viralnih pop pjesama kao što je “Call Me Maybe”.
Bacanje novčića u fontane je praksa koju su mnogi odrasli viđali i praznovjerje u kojem su mnogi učestvovali. Put u Rim nije potpun bez bacanja novčića u fontanu Di Trevi za “garanciju” da će se jednog dana vratiti u grad. Neke fontane svake godine prikupe hiljade, ili čak milione dolara novčića.
Zašto ljudi to rade i šta se dešava sa svim tim novcem?
Iako je njegovo porijeklo nepoznato, običaj datira još iz rimsko-britanske i keltske mitologije. Ideja proizlazi iz toga što ljudi ostavljaju novčanu ponudu duhovima ili natprirodnim silama za koje vjeruju da postoje u prirodi. Dugo se vjerovalo da duhovni entiteti borave u vodi ili prolaze kroz vodu jer je ona element čišćenja neophodan za život.
Jedan od najstarijih primjera bunara želja nalazi se u engleskom okrugu Northumberland u Engleskoj gdje su ljudi prinosili žrtvu boginji Koventini. Hiljade novčića pronađeno je u bunaru iz perioda između prvog i petog vijeka, prema istraživačima sa UC Irvine, dokazujući da su ljudi generacijama bacali novčiće u vodu.
Bil Maurer, antropolog i dekan Škole društvenih nauka Irvine Univerziteta Kalifornije, rekao je da su mnoge kulture ranije koristile ponude kao što su hrana, posebno kamenje, izrezbareni artefakti i bilje. Ali sa pronalaskom kovanog novca u današnjoj Turskoj između 500. godine prije nove ere i 600. godine prije nove ere, ljudi su uglavnom prešli na novac.
Kovanice često imaju slike, tekstove i simbole posebno pogodne za rituale. Ako neko vjeruje u drugu svjetovnu moć i želi da ona nešto učini za njih, nuđenje novčića smatra se ozbiljnim priznanjem za višu silu, rekao je Maurer.
“Ne radi se toliko o plaćanju, već o tome kako sam novčić ima kvazi-magičnu osobinu za koju ljudi misle da dolazi s njom”, rekao je on. “Ima vezu suvereniteta i predstavlja znak autoriteta.”
Neke kulture su tokom godina davale prioritet jednom metalu u odnosu na druge u svojim ponudama, kao što je srebro, ali Maurer je rekao da novčani iznos obično ne čini razliku. “Više se radi o ideji žrtve. Bogovi nisu kapitalisti.”
Iscjeljujuće moći?
Tradicija je evoluirala tokom vremena, čak i izvan vode. Danas, Stefan Krmniček – antropolog sa Univerziteta u Tubingenu u Njemačkoj koji proučava kovanice kroz historiju – rekao je da dokumentovani slučajevi u istočnoj Aziji pokazuju da su ljudi bacali novčiće u turbine aviona kao amajlije za sreću prilikom ukrcavanja. (Godine 2017, 80-godišnja žena odgodila je let u Šangaju pet sati kada je novčić koji je bacila kao molitvu završio u motoru.)
Ljudi su hrlili na druge dobro poznate bunare i vode kroz istoriju, uključujući i bunar Pen Rhys u Oksfordu, za koji se kaže da ima vodu s iscjeliteljskim moćima, a novčići često odu s priloženim molitvama. Prije nekoliko vijekova ljudi su stavljali novčiće i u drvo čamaca za sreću.
Praznovjerje također prelazi kulture i nivoe prihoda: čak i u aukcijskoj kući Sotheby’s, kupci umjetnina ponekad ostavljaju novčiće u podnožju statua Ganeše, božanstva sreće i savladavanja prepreka sa slonovskom glavom.
Gdje ide bačeni novac
Neke dobro poznate fontane mogu prikupiti hiljade dolara u novčićima svake godine. Prema izvještaju NBC-a iz 2016. godine, Fontana di Trevi je te godine nakupila oko 1,5 miliona dolara u novčićima.
U klasičnom dječjem romanu “Iz pomiješanih dosjea gospođe Basil E. Frankweiler” dvoje odbjegle djece koji potajno žive u Metropolitan muzeju umjetnosti u New Yorku žive od novčića koje svake noći skupljaju iz njegovih fontana. Oni su, možda, skupili malo bogatstvo.
Privatne fontane takođe mogu donijeti veliki novac. Portparol shopping centra “Mall of America” u Mineapolisu rekao je za CNN da njihove fontane prikupe oko 25.000 dolara svake godine. Navodno se hiljade dolara godišnje akumulira u drugim fontanama, uključujući one širom Disney parkova i kockarnica u Las Vegasu.
NBC je javio da katolička neprofitna organizacija prima novčiće iz Fontane di Trevi nakon što ih gradski radnici Rima pokupe svake noći; dijele se u dobrotvorne svrhe. U međuvremenu, neprofitne organizacije mogu se prijaviti za primanje novca od donacija fontana u “Mall of America”.
U drugim slučajevima, međutim, novčići samo ostaju u fontanama – možda održavajući želje živom?
A posjetioci “zaista ne žele da ih uzmu”, rekao je Maurer.
“Ponekad se doniraju u dobrotvorne svrhe, ali ljudi obično ne uzimaju novac koji su drugi bacili s određenom namjenom; to bi se smatralo lošom karmom”, dodao je.
(Vijesti.ba)