Izmjene i dopune odredbi Krivičnog zakona su etnički neutralne i vrijede potpuno isto za osporavanje svih pravomoćnim presudama utvrđenih zločina i veličanje osuđenih zločinaca, navodi se u analizi pravne ekspertice Lejle Gačanice nastale u saradnji sa organizacijama forumZFD i TRIAL International, kao i da je odgovornost za počinjene zločine individualna kao i odgovornost za njihovo osporavanje ili opravdavanje, piše BIRN BiH.
U julu ove godine, Ured Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini je objavio Odluku kojom se nameće Zakon o dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, na način da se normira zabrana javnog odobravanja, poricanja, grubog umanjivanja ili pokušaja opravdavanja te veličanja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina.
Od samog stupanja na snagu ovih dopuna Krivičnog zakona BiH na teritoriji cijele države više nije dozvoljeno osporavati, opravdavati ili umanjivati bilo koji pravomoćnom presudom utvrđeni ratni zločin ukoliko bi to moglo potaknuti na nasilje ili mržnju protiv bilo koje etničke ili nacionalne grupe ili pojedinca iz tih grupa.
“To znači da nije dozvoljeno opravdavati niti poricati presudama utvrđene činjenice o ratnim zločinima nad Bošnjacima, Hrvatima, Srbima niti pripadnicima bilo koje druge etničke grupe, bez obzira ko ih je počinio. Čini se krivično djelo, ukoliko je ovo ponašanje usmjereno protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju”, navedeno je u analizi.
U analizi je objašnjeno da nasilje ili mržnju koje su iznesene na način da bi ih mogli potaknuti, između ostalog, čine – osporavanje da je u Srebrenici počinjen genocid, tvrdnja da se u Uzdolu nije desio ratni zločin nad civilima, opravdanje zločina počinjenih u Grabovici, umanjivanje ili slavljenje udruženog zločinačkog poduhvata protjerivanja i ubijanja unutar takozvane Herceg-Bosne. Također je navedeno i poricanje da su u Prijedoru počinjeni zločini protiv čovječnosti uključujući ubistva, te negiranje ratnih zločina u mjestu Zovik uključujući nezakonito zatvaranje kao i relativiziranje ratnih zločina protiv civila na Kazanima.
Dopunama Krivičnog zakona je prepoznata i normirana kao krivično djelo izrazito prisutna štetna praksa veličanja osoba osuđenih pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin.
Odgovornost za počinjene zločine je individualna kao i odgovornost za njihovo osporavanje ili opravdavanje, te je u tom smislu i svaki pokušaj predstavljanja ovih zakonskih odredbi kao anti-nacionalnih, anti-etničkih, usmjerenih protiv cijele etničke grupe kao takav pogrešan i puka politička manipulacija, navedeno je u analizi, kao i da je ovo period u BiH kada se mora razumjeti da odgovornost i krivica nisu kolektivne.
Istaknuto je da analiza želi vratiti fokus novih odredbi Krivičnog zakona u perspektivu onih kojima su posvećene, te da ove zakonske odredbe nisu “protiv nekoga – ovo su zakonske odredbe za svakog građanina i građanku BiH”.
“Ovim odredbama se zahtijeva korištenje činjenica, koje utvrđuju obime i vrstu zločina, kao osnovni korak u procesu suočavanja sa prošlošću. Prihvatiti da su zločini počinjeni, prihvatiti pojedinačnu odgovornost koja je utvrđena, osloboditi nacije i etničke grupe odgovornosti, te priznati stradanja i patnju žrtvama i preživjelim, kojih ima na svim etničkim stranama”, navedeno je u analizi.
Objašnjeno je da dopune Krivičnog zakona trebaju pročistiti bh. javni prostor od interpretativnog tereta o prošlosti i pružiti novu priliku svim pojedincima i grupama za prevladavanje teške prošlosti.
Svrha dopuna Krivičnog zakona ne mora nužno biti ispunjena pokretanjem i vođenjem krivičnih postupaka, te ukoliko zakonske odredbe spriječe činjenje krivičnih djela javnog veličanja, odobravanja, poricanja, grubog umanjivanja ili pokušaja opravdavanja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina, treba ih, prema analizi, smatrati uspješnim.
“Ukoliko se pak počini neko od ovih krivičnih djela, nadležna institucija sada ima pravni osnov i odgovornost za procesuiranje i uspostavljanje sudske prakse”, zaključeno je u analizi.
