Okruženi s tri zida ruševina na zemlji, dok izraelske bombe nastavljaju padati s neba, za mnoge u Gazi more ostaje jedini otvoreni horizont, svjetlucavo obećanje nedostižne slobode.
Njegove vode i ribe u njima dugo su hranile Palestince odsječene od svijeta, djelomično ublažavajući bol izraelskog bombardiranja, opsade i politike izgladnjivanja.
Tražeći obrok za porodicu, Salem Abu Amira, mještanima poznat pod nadimkom “Zvijer”, zaranja duboko pod valove.
“Ljudi me ovdje zovu ‘Zvijer’ jer sam uspio uloviti ribu dugu više od metra i pol. To je rijetkost, ali istina je da sam ulovio mnogo velikih riba”, rekao je za Al Jazeeru Abu Amira.
Vještina koja se prenosila generacijama
Slobodno ronjenje je u krvi Salema Abu Amire. Zanat je naučio od oca u mladosti, vještina koja se prenosila generacijama i spas za njegovu porodicu.
Prije izraelskog rata, ribari u Gazi plovili su daleko na more, gdje su vode vrvjele ribom. Svjetska banka je 2020. godine procijenila da oko 18.000 ljudi u Gazi direktno zavisi o ribolovu, s produženim utjecajem na više od 110.000 članova njihovih porodica.
Ali izraelski rat uništio je i ribolov i njihove živote.
“Više ne možemo doći do mjesta do kojih smo nekada dolazili. Sada možemo loviti ribu samo blizu obale, gdje nema velikih riba”, istakao je Abu Amira, dodavši:
“Ograničenja su nam nametnuta od početka rata i traju do danas. Nemam izvora sredstava za život. Ne mogu samo sjediti kod kuće i čekati da me neko podrži.”
Prije rata, ribari u Gazi su svake godine izvlačili više od 4.600 tona ribe, unatoč stalnom riziku od hapšenja, ranjavanja ili ubistva od strane izraelskih snaga.
Od početka rata, prije više od dvije godine, većina njihovih brodova je uništena. Ministarstvo poljoprivrede je u izvještaju Ujedinjenim narodima saopćilo da je do 11. decembra 2024. izraelska vojska ubila 200 ribara i njihovih saradnika od otprilike 6.000 pojedinaca koji su se bavili ribarskom profesijom.
Oni koji još uvijek pokušavaju baciti mreže samo nekoliko metara od obale našli su se pod izraelskom vatrom.
Zona zabranjenog pristupa
U januaru je Izrael proglasio vode Gaze “zonom zabranjenog pristupa”, zabranivši ribolov, plivanje i bilo kakav pristup moru.
Rezultat je bio poražavajući – Gaza je izgubila 94 posto ulova, čime je ostala bez jednog od posljednjih preostalih izvora hrane.
Ribolov, nekada vitalni izvor prihoda i prehrane, bačen je na koljena.
“Ribari su najviše izloženi opasnosti. Često im zanimanje zabranjuje odlazak na more, a ronioci na dah ne mogu dobiti ronilačku opremu, što utječe na njihovu sposobnost rada u nadolazećim danima”, pričao je Zakaria Bakr, direktor Ribarskih odbora u Gazi.
Nakon višemjesečnog raseljavanja, Abu Amira se vratio kući. Nemiran, gladan ulova i pripremajući mali brod za povratak u vode.
“Zvijer” će ponovno roniti, tražeći ribu koju može prodati na tržnici. Za ribare poput njega, more nije samo radno mjesto, to je spas.
“Odlučan sam prenijeti profesiju na svoju djecu. To je zadovoljstvo i hobi. Ribolov ublažava stres i pruža izvor prihoda”, naglašava.
Nakon sati provedenih u vodi, Salem izranja sa sretnim ulovom: nekoliko riba i hobotnica kako bi prehranio porodicu i prodao na tržnici.
Za ribare u Gazi, borba više nije samo preživljavanje. Radi se o očuvanju stoljetne veze s morem i držanju posljednjeg osjećaja slobode koji im je preostao.
(Vijesti.ba)