Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić gotovo panično već mjesecima pokušava doći do predsjednika Amerike Donalda Trumpa.
Nakon majskog fijaska na Floridi, odakle se, ne vidjevši Trumpa, pod još uvijek misterioznim okolnostima naglo vratio u Srbiju zbog “bolova u prsima”, nastavljena je diplomatska akcija koja bi se mogla nazvati i “želim sastanak s Trumpom”, piše Deutsche Welle.
Lideri vlasti u međuvremenu uporno govore o nekakvom strateškom dijalogu s Amerikom i vraćanju odnosa dviju zemalja na “nekadašnji nivo”. U tom je kontekstu početkom augusta održan i sastanak ministra vanjskih poslova Srbije Marka Đurića s američkim državnim sekretarom Markom Rubiom, koji američka strana praktički nije ni komentarisala, ali je srpski ministar svejedno taj susret ocijenio kao “historijski”.
Željama predsjednika Srbije pridružio se i sada već bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji također želi susret s Trumpom, a svoju je smjenu opisao kao “pokušaj da ga se spriječi razgovarati s Trumpom”. Dodik smatra da ga miniraju takozvani “Bidenovci” i da bi sve bilo drukčije kada bi on Trumpa upoznao sa svim detaljima.
Na temelju nekih prethodnih postupaka, može se pretpostaviti da bi se Vučić i Dodik u Americi pokušali predstaviti kao nekakvi “konzervativni MAGA Evropljani”, koje, kao i Trumpa, maltretiraju ljevičarske, globalističke i liberalne snage.
Trump, zaštitnik autokratije
Vanjsko-politički komentator Boško Jakšić za DW kaže da Aleksandar Vučić toliko dramatično želi susret s Trumpom jer ga prije svega vidi kao zaštitnika autokratije: “Evropska unija, bez obzira na ponekad kalkulantski pristup Njemačke i Francuske, ipak insistira na nekim vrijednostima liberalne demokratije. Nakon ruskog i kineskog predsjednika, Vučić Trumpa također vidi kao nekog ideološkog saveznika, pa otuda i ovaj Vučićev odmak od Evrope. Ali i tu postoji kvaka, jer je Trump pragmatičan i poslovno orijentisan, njega ideološke bliskosti malo zanimaju. A na tom poslovnom polju Srbija praktički nema što ponuditi”, ističe Jakšić.
Milorad Dodik koristi istu matricu kao i Vučić, nastavlja i dodaje da “oni vide Trumpa kao nekog spasitelja.” Ali tu će uslijediti razočaranje nakon parola ’Trumpe, Srbine’. Kada pogledamo da je Srbija dobila vrlo visoke carine od 35 posto, koje su posljedica srpske bliskosti s Kinom, jasno je da postoji jako mali manevarski prostor da se tu nešto bitnije promijeni”, naglašava Boško Jakšić.
Izraz političkog amaterizma
Ništa se ne može popraviti ili promijeniti samo time što će Vučić i Dodik sresti Trumpa, ocjenjuje za DW historičar i bivši ambasador u Washingtonu Milan St. Protić: “Oni bi se htjeli vidjeti s njim jer tako podižu neku svoju važnost, i pomalo infantilno vjeruju da se takvim susretima s najmoćnijim ljudima na svijetu nešto postiže. Amerika ima daleko važnijih poslova u svijetu i sve ovo je u najmanju ruku izraz jednog političkog amaterizma”, ocjenjuje Protić.
Ako bi se hipotetski takav susret i dogodio, Milan St. Protić kaže da je “zaista teško reći što su oni zamislili da kažu Trumpu, ali što se tiče Vučića imamo primjer kako se ponašao tokom svog prvog susreta u Bijeloj kući s istim ovim predsjednikom Amerike. Nije se usudio čak ni pristojnu stolicu zatražiti, nego je sjedio na hoklici i djelovao kao izgubljen u svemiru. Mislim da bi nas samo dodatno osramotili, jer su svojim dosadašnjim radom pokazali da nisu dostojni funkcije na kojoj se nalaze”, smatra Protić.
Izrael kao ulaz na mala vrata
Kao dio tih napora bilježi se i sve značajnije okretanje Izraelu u pokušaju dobivanja snažnije američke podrške.
Aleksandar Vučić gotovo se hvalio kako je Srbija sada jedina evropska zemlja koja oružjem opskrbljuje Izrael, a nedavno je obznanjen i značajan vojni ugovor o kupovini oružja od Izraela u vrijednosti od 1,64 milijarde dolara. Početkom jula ove godine u trodnevni posjet Izraelu otišla je i predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić, koja je navela da je to početak intenzivnije političke i privredne saradnje dviju zemalja.
Pretpostavka vlasti u Beogradu vjerovatno je sljedeća: Trump beskompromisno podržava Izrael, pa ćemo tako okolnim putem doći do američke naklonosti. Oba sagovornika u tom smislu ponovo skreću pažnju na prvi susret Vučića i Trumpa, koji je trebao biti posvećen Kosovu, ali na kojem je glavna tema na kraju bio Izrael – treća strana koja s tim nema nikakve veze.
Boško Jakšić primjećuje da je to pokušaj dopiranja do Trumpa kroz sporedna vrata, ali, kaže, to može ozbiljno koštati Srbiju: “Vučićeva samohvala kako je Srbija jedina zemlja koja prodaje oružje Izraelu, u trenutku kada se u Gazi događa genocid, prijeti da Srbija bude prozvana kao saučesnik u tome. To je preskupa cijena da bi se približilo Trumpu, a mogu i zamisliti koliko je izraelskim vlastima uopće stalo lobirati za Vučića u Washingtonu”, napominje Jakšić za DW.
Vučić ignoriše Evropu
Evropa stidljivo, ali sve glasnije počinje kritikovati represiju u Srbiji i to je sasvim sigurno razlog zašto se srpske vlasti sve više okreću Americi. Pripadnici režima više se i ne libe oštro odgovarati evropskim zvaničnicima, što bi mogao biti znak da Evropu više ne smatraju ozbiljnim političkim akterom i da misle kako će se na kraju režim održati uz pomoć Trumpa i Amerike koji imaju posljednju riječ.
Milan St. Protić smatra “da je to jedan kratkovidan pogled na svijet, jer niti je Evropa otpisana niti je Amerika toliko moćna. Evropa je naše okruženje i za nas presudan faktor. Trump će završiti svoj mandat, brzo će se ta politika vratiti u normalu, a Evropa će ostati tu gdje jest. I Vučić i Dodik protivnici su demokratije i zato traže sagovornike tamo gdje misle da ima temelja za dogovor nezavisno o demokratskim institucijama”, upozorava bivši srpski ambasador u Americi.
Takvo sve uočljivije ignorisanje Evrope, koje Vučić pokazuje, “opasno je i strateški vrlo pogrešno. Ne samo zbog geografije, nego je u sadašnjem rasporedu svjetskih odnosa ne samo politička i privredna, nego i moralna dužnost biti na strani Evrope umjesto na strani Amerike, Rusije ili Kine. Vučić tu ima samo jednu kalkulaciju, a to je opstanak na vlasti i da niko ne osuđuje represiju u Srbiji. Tako da je to jedna vrlo opasna tendencija zbog koje Srbija već plaća, a vjerovatno će i dalje plaćati visoku cijenu”, zaključuje Jakšić za DW.
(Vijesti.ba)