Kako navode riječ je bilo o kako je najvaljeno o „jednom od njegovih rijetkih TV-intervjua“. No, taj navodni medijski uspjeh pretvorio se u katastrofu: dobitnik Nobelove nagrade za književnost iz 2019. godine iskoristio je priliku da još jednom negira i umanji genocid u bosanskoj Srebrenici.
„Genocid me ne zanima. Smatram da je to bio bratoubilački rat. To je nešto mnogo gore“, rekao je Handke u intervjuu. I nastavio: „Genocid je pravni izraz, ali bratoubistvo je biblijski izraz, i to je ono što se dogodilo. Ali neću dozvoliti da mi neki neznalice propisuju riječi, ljudi koji nemaju pojma o jeziku, slogovima, ritmu i melodiji.“ Voditeljica nije postavila nikakvo dodatno pitanje, već je promijenila temu.
Kako piše taz.de genocid u Srebrenici u julu 1995. godine bio je najteži ratni zločin u Evropi od kraja Drugog svjetskog rata. Pod vodstvom Ratka Mladića, snage bosanskih Srba su ubile više od 8.000 muslimanskih Bošnjaka u tzv. „zaštićenoj zoni“ pod zaštitom plavih šljemova UN-a. Međunarodni sudovi su sistematsko planiranje i izvršenje masakra ocijenili kao genocid.
Još 1990-ih i 2000-ih, Handke se našao na meti žestokih kritika zbog svog odnosa prema srpskim ratnim zločincima. U decembru 1996. godine susreo se s Radovanom Karadžićem, tada već optuženim za genocid i zločine protiv čovječnosti pred Haškim tribunalom.
U svojim tekstovima Handke je Srebrenicu nazivao „navodnim genocidom“ i govorio o „navodnim mjestima masakra“. Bio je i jedan od potpisnika peticije kojom su umjetnici branili bivšeg jugoslovenskog predsjednika Slobodana Miloševića, optuženog za ratne zločine, te je objavljivao kritičke članke o radu UN-ovog tribunala.
S obzirom na ovu pozadinu, postavlja se pitanje zašto je ORF Handkeu dao tako nekritičan medijski prostor. Povod za intervju praktično nije postojao – razgovor se samo usputno dotakao njegovog novog teksta. I druge njegove izjave bile su problematične: rekao je kako više ne može da podnese riječ „demokratija“, te izjavio da Francuska – njegova druga domovina – nije demokratija. „Francuska demokratija? Tamo vladaju mnoge male diktature“, rekao je, bez daljnjeg objašnjenja, piše taz.de.
Znakovit je i način na koji se ORF odnosi prema kritikama, među kojima je i otvoreno pismo koje je stiglo iz bečke balkanske dijaspore. „Uprkos očekivanoj polarizaciji, ORF-ova kulturna redakcija odlučila je dati riječ Peteru Handkeu kao jednom od najvažnijih austrijskih autora i dobitniku Nobelove nagrade. Razgovor je trebao biti o njegovoj novoj knjizi, njegovim pogledima na svjetska dešavanja i, naravno, o njegovim kontroverznim političkim stavovima“, saopštio je ORF.
Navode i da je novinarka svojim pitanjem „Mnogi su 2019. očekivali da ćete prilikom dodjele Nobelove nagrade priznati genocid u Srebrenici. To niste učinili – zašto?“ jasno dala do znanja da je riječ o genocidu i da je bilo za očekivati da Handke prizna tu činjenicu. No, zašto nije postavljeno dodatno pitanje? Zašto intervju nije bio upotpunjen kritičkim osvrtom? ORF na to nije odgovorio.
U istom intervjuu Handke se i narugao svojim kritičarima. „Nisam ništa primijetio. Nisam osjetio nikakav otpor. To je dio života, dobro je za kožu“, našalio se. Drugom prilikom rekao je: „Ništa što sam napisao o Jugoslaviji nije za osudu, baš ništa. To je književnost.“ Bečki politolog Vedran Džihić, porijeklom iz Bosne, ne slaže se s tim: Handkeov odnos prema Miloševiću i Srebrenici nije književnost, kaže on, „nego politički čin koji je duboko za osudu“.
(Vijesti.ba)