Zadnjeg dana svog mandata kao visoki predstavnik Valentin Inzko se danas obratio videoporukom građanima. U ponedjeljak na dužnost stupa novi visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt.
Na samom početku obraćanju građanima Inzko je rekao: Prije 12 godina došao sam u BiH i trebao sam zatvoriti OHR, u jednim od mojih prvih govora tada sam rekao niko ne može svakome udovoljiti, u međuvremenu sam ovdje naučio još jednu divnu izreku: Kuća nije tijesna kad čeljad nisu bijesna. Dakle ima prostora za svakoga čak i u najmanjoj kući. Ta zajednička kuća se zove BiH i ona sigurno nije premala i ne bi trebala to biti.
Nastavak njegovog obraćanja građanima prenosimo u cijelosti:
Poštovani građani Bosne i Hercegovine, dragi prijatelji! Ova divna zemlja je veća nego tri države zajedno: Belgija, Slovenija i Luksemburg. Znači, ima mjesta za sve. Ako čeljad nije bijesna. Zajednička kuća mora biti osnovana na zdravim temeljima, na iskonskom poverenju, na dobrom susjedstvu ili komšiluku, na solidarnosti i uzajamnom uvažavanju.
Kuća se mora graditi i na istini, a istina se ne ravna prema nama, nego se mi moramo ravnati prema njoj. Istina će nas oslobađati, a ona je osnova za pravednost. U toj državi hoćemo se osjećati ugodno, želimo živjeti u normalnoj državi.
Građani žele uživati u lijepim trenucima, u trenucima, koji vječito traju.
A tako malo je potrebno, da bi takvi trenuci srece bili trajni ! Ali su mogući.
Posao visokoga predstavnika ima mnogo birokratskoga, što se ni meni ne sviđa. Ali, ono što se meni posebno sviđalo, jest susret s tzv. običnim, malim ljudima. Ne želim nikoga potcijeniti, ali obični ljudi razumijevaju svijet opuštenije, srdačnije i otvorenije od nas koji imamo neke uloge i neke moći. I sada, kada na kraju svoga mandata, razmišljam o svom boravku ovdje, ništa mi ne može zasjeniti te ljude, pogotove one male, obične ljude koji se nisu dali otrovati visokim politikama mržnje ili licemjerja.
Svjestan sam, naravno, da su obični ljudi bili u ratu, svjestan sam njihovih lutanja, zavođenja, nekada iz straha, ali u cjelini ova zemlja, Bosna i Hercegovina, još uvijek ima izniman potencijal dobrote.
Rekao bih, parafrazirajući Andrića, da bogatstvo bosanskoga i hercegovačkoga čovjeka, slično je i bogastvu ove zemlje, jer mnoga se blaga kriju unutar te zemlje, tako i unutar toga čovjeka.
Nije mržnja među ovim ljudima ovdje ništa specifično bosansko i hercegovačko, nego je to i iz razloga što je teško na jednom mjestu naći toliko nacionalnih, religijskih i kulturoloških razlika; mnogo je veća nesnošljivost, netolerancija, pa i mržnja na nekim drugim mjestima u svijetu, nego u BiH. Ovdje su ljudi, u cjelini gledano, iznimno susretljivi, darežljivi, vedri, okrenuti životu.
Ne znam da igdje ima toliko ljudi koji su toliki humanisti kao ovdje, koji su takoreći NEVJERNICI, recimo Jovan Divjak, ali i toliko vjernici koji žive iz svoje vjere, koji su pokazali svoj altruizam pa i solidarnost s rizikom, sa žrtvom za svoje susjede, komšije. Mislim da će «etika komšiluka», o kojoj su pisali vaši najbolji mislioci, pisci i teolozi iz svih naroda, ipak ostati kao ideal.