Ni harfa, ni klavir,
niti strune violine,
ne opjevaše ti,
Uno, tvoje ime.
Šetah visokom obalom
snažnog Štrbačkog buka,
opjevah te stihom,
djevojko, vitka struka.
Šume slapovi tvoji,
cvrčci ritam prate,
na obali pjesnik stoji,
Uno, stalno mislim na te.
U tuđini živim sam
i često sam tužan.
Uno, izliječi mi rane,
vrati iz mladosti dane.
RECENZIJA mag. Avdulah Ramcilovic
Edinova pjesma UNO, IZLIJEČI MI RANE je himna toj rijeci, ali i zavičaju i rodnoj grudi, Bosni. Njegovi stihovi se upijaju u zvuke rijeke i okoline, pejzaža, ambijenta, slažu se sa pjesmom cvrčaka i ptica, oni su u boji zelenila i pjenišavog Strbačkog buka. To je ta muzika koju je pjesnik oživio, stvorio, ukomponovao melodijom i ritmom svojih stihova kao kompozitor u najljepšoj kompozijii svojim notama, oslikao kao slikar najljepšim bojama najljepšu djevojku, voljenu rijeku Unu.
On, Edin, “na obali pjesnik stoji“ i nostalgično i zaljubljeno gleda u rijeku i moli je da mu „vrati iz mladosti dane“. Ova pjesnička slika je za pamćenje jer se tako jako vidi i doživljava svim čulima i mislima.
Bravo, Edo.