Otprilike petina hrane se baca, zbog rasipnosti ili lošeg planiranja te zbog nedostatka pristupa hladnjaku ili skladištu, prema izvještaju UN-a o. To istovremeno uzrokuje globalni trošak od bilion dolara godišnje.
Domaćinstva su odgovorna za većinu svjetskog otpada koji nastaje bacanjem hrane, oko 60% od milijarde tona hrane koja se godišnje baci. No, komercijalni prehrambeni sistemi također značajno pridonose bacanju, prehrambene usluge čine 28% otpada, a maloprodaja oko 12% u 2022. godini, pokazuju najnoviji podaci.
Ove brojke isključuju dodatnih 13% hrane koja se gubi u lancu opskrbe hranom, između proizvodnje i tržišta, često zbog odbacivanja ili kvarenja jestive hrane.
Ne samo da ovaj otpad predstavlja rasipanje prirodnih resursa, on također uvelike doprinosi krizi klime i bioraznolikosti jer čini gotovo 10% globalnih emisija stakleničkih plinova. Time se ugrožavaju divlje životinje na područjima gdje se obavlja intenzivna poljoprivreda, a više od četvrtine svjetskog poljoprivrednog zemljišta koristi se za proizvodnju hrane koja se kasnije baca.
Inger Andersen, izvršna direktorica UN-ovog programa za okoliš, koja je napisala izvještaj u suradnji s Akcijskim programom za otpad i resurse Ujedinjenog Kraljevstva (Wrap), opisala je bacanje hrane kao “globalnu tragediju”.
“Milioni će danas gladovati dok se hrana rasipa diljem svijeta. Ne samo da je to veliki razvojni problem, već i utjecaji takvog nepotrebnog otpada imaju velik i štetan utjecaj na klimu i prirodu”, rekla je.
UN sada ima pouzdane podatke iz više od 100 zemalja te se sa sigurnošću može tvrditi da je bacanje hrane globalni problem, koji pogađa zemlju u razvoju, kao i rasipnički bogati svijet. Čini se da se više hrane baca u zemljama s toplijom klimom jer se hrana brže kvari na višim temperaturama, prenosi Index.hr.
Siromašnije obitelji nemaju manju tendenciju bacanja hrane od onih s višim prihodima, u prosjeku su odgovorni za oko 7 kg otpada po osobi manje godišnje od bogatijih kućanstava. To može biti zbog nedostatka pristupa odgovarajućem hlađenju i skladištenju, oslanjanja na hranu niže kvalitete te zbog nedostatka vremena i novca za pripremu hranjivih obroka.
Harriet Lamb, izvršna direktorica Wrapa, pozvala je države da poduzmu mjere. “Potrebna nam je veća koordinirana akcija diljem kontinenata i opskrbnih lanaca. Bilo filantropski, poslovni ili državni, akteri se moraju okupiti iza programa koji se bave golemim utjecajem koji rasipanje hrane ima na sigurnost hrane, našu klimu i naše ekonomije”, rekla je Lamb.
(Vijesti.ba)