Tako je lider HDZ-a nedavno ponovio tezu lidera SNSD-a kako BiH ne može u pregovarački proces sa EU dok su stranci u Ustavnom sudu. To su krajnje želje, a najmanja za koju Čović očekuje da će se ostvariti jeste instalirnje sebi odanog Marina Vukoje u Ustavni sud BIH. Krajnja namjera dvojca je bez sumnje eliminisanje stranaca, kako bi mogli ostvariti svoj uticaj na biranje domaćih sudija, a kasnije i izmjeniti pravila Ustavnog suda i uvođenje institucije konsenzusa, odnosno vitalnog interesa i konstitutivnih naroda u Ustavni sud.
Da je Ustavni sud BIH najaveća prepreka secesionistima i onima koji bi da odvoje dio BiH za sebe, najbolje svjedoči analiza koju je tadašnji radikal, a sadašnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić napisao u časopisu indikativnog imena – „Velika Srbija“, tokom pregovora u Dejtonu.
Posebno neprihvatljiva odredba Dejtona za Vučića jeste ona o formiranju Ustavnog suda BiH, jer, kako primjećuje budući predsjednik Srbije, od devetorice članova ovog suda četvoricu bira FBiH, dvojicu RS, a dodatnu trojicu predsjednik Evropskog suda.
„Pošto se odluke donose većinom glasova“, piše Vučić, „u praksi bi bilo dovoljno da se samo jedan izabranik Evropskog suda priključi članovima izabranim u Federaciji, pa da se donese presuda protiv interesa srpske strane. A sudu je, štaviše, dato pravo da odlučuje koliko je neki pokušaj Srba iz Republike Srpske da formiraju konfederaciju sa Srbijom legalan.“
(Vijesti.ba)