Izložba “Trideset godina poslije” autora Damira Šagolja, otvorena je večeras na Trgu žrtava Srebrenice na željezničkoj stanici u Sarajevu i Akademiji likovnih umjetnosti i predstavlja svjedočanstvo života u i oko Srebrenice u vrijeme 11. jula, ali i nakon tog dana.
Po riječima kustosice Akademije likovnih umjetnosti Lejla Hodžić, izložba postavljena u toj ustanovi koncipirana je tako što su određeni segmenti više vezani za vizualnu konekciju.
– Nismo radili hronološki pregled. Damir je tokom 30 godina posjećivao Srebrenicu ne samo 11. jula. Posjećivao je okolna mjesta gdje danas žive bivši žitelji Srebrenice, koji su u izbjeglištvu. Stoga su fotografije i jedno svjedočanstvo života u i oko Srebrenice danas – kazala je ona.
Izložene su i fotografije koje se bave ekshumacijom, identifikacijom posmrtnih ostataka, a smještene su u posebnom galerijskom prostoru.
Fotograf Damir Šagolj je i danas bio u Srebrenici, ali je uspio doći na otvorenje svoje izložbe.
– Ovo je moj reporterski izvještaj o temi genocida u Srebrenici koji sam radio 30 godina. I on se sastoji od ovih 150-170 slika, koje su rađene od 1996. godine do danas. I pokazuje ono što sam ja video, a u Srebrenicu sam jako puno išao. Mislim da bi svaki dokumentarista ili fotograf trebao biti malo i opsjednut svime tim što se dešavalo u i oko Srebrenice – naveo je Šagolj.
Ispod svake fotografije ispisan je datum i mjesto kada je nastala. Na taj način, posjetioci izložbe mogu saznati kada je i koja masovna grobnica iskopana, kada je izvršena identifikacija, obavljena dženaza.
– Sve se to stopilo u ovaj oblik povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, kada je došao trenutak da lično podvučem crtu i kažem ‘ovo je moj izvještaj u proteklih 30 godina’ – naveo je Šagolj u izjavi za medije.
Na Trgu žrtava Srebrenice na željezničkoj stanici u Sarajevu postavljeno je 12 velikih panoramskih slika mjesta egzekucije. Posjetitelji mogu vidjeti da je na fotografijama lijepa priroda, zemlja, ali ipak im je na diskretan način sugerirano da su to zapravo mjesta egzekucije Srebreničana.
– Fotografije su rađene u posebnoj tehnici i kao takve apstraktne su i vrlo mračne, ali ipak ne prestrašne – kazao je on.
Jer, po njegovom mišljenju, u društvu koje je traumatizirano ratom, nije lako u javni prostor iznijeti užas rata. Stoga je na fin i diskretan način uspio da komemorira ono što naizgled lijepa zemlja sakriva, a to je užas rata.
Kroz ovu, ali i druge izložbe, Galerija 11/07/95, koja je organizator, nastavlja koristiti snagu fotografije u borbi protiv zaborava i negiranja, te umjetnost kao prostor dijaloga, dubokog promišljanja i empatije.
(Vijesti.ba / FENA)