Šetnjom do mosta na rijeci Lim i spuštanjem ruža, vjerskim programom te prigodnim obraćanjima u Memorijalnom centru Rudo, obilježen je dan sjećanja na ubijene i prisilno odvedene Bošnjake tog grada.
U rijeku Lim spuštena je 101 ruža u znak sjećanja na toliko ubijenih civila ovog grada iz kojeg je u periodu od maja do septembra 1992. godine protjerano više od tri hiljade Bošnjaka.
Oni koji su početak rata dočekali u tom gradu odvedeni su iz svojih kuća, sa radnih mjesta ili ubijeni u svojim domovima. Roditelji Envera Valjevčića ubijeni su u svojoj kući u selu nedaleko od Rudog.
– Mog oca Meda Valjevčića i majku Hajriju, ubili su ovdašnji mještani, odmah na početku rata. Od oca sam našao lobanju i ništa više, a od majke nisam ništa. Ubili su ih pred vratima, a toliko godina nisam ništa našao od njih. Obavili smo ekshumaciju lobanje od oca i predali u Visoko, tamo je ustanovljeno da je on. Ukopali smo je u Hadžićima, a od majke i ostalih komšija ništa nije pronađeno – kaže Valjevlić.
Amil Dorić takođe je izgubo svoje najmilije. U selo Doriće, udaljeno četiri kilometra od Rudog, vratio se kao penzioner iz Njemačke, da živi u mjestu u kojem rođen. Ogorčen je što i toliko godina poslije za zločine nad bošnjačkim civilima još niko nije odgovarao.
– Još niko nije ni optužen, ja ne znam šta se čeka, jer umiru i zločinci i svjedoci, a ništa još nije poduzeto. Brata su mi uhvatili i njegovo dijete od 17 godina i ubili ih. Odveli ih prema Foči, odnosno Miljevini, tamo su ih ubili, 13 ruđanskih logoraša koji su radili u rudniku dok su mogli raditi, a onda su poubijani u Šljivovici. Ekipa Amora Mašovića ih je pronašla i ja sam pronašao brata i malog u Visokom, tamo mi je i majka ukopana – dodaje Dorić.
Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Rudo Said ef. Junuz jedini je Bošnjak pored još jedne žene koja živi u gradu Rudo. Ističe kako je okupljanje porodica ubijenih i odvedenih Bošnjaka iz ovog kraja izuzetno važno.
Članica Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BIH Saliha Đuderija, podsjeća da je Rudo simbolično mjesto na granici sa Srbijom gdje su živjeli znameniti Bošnjaci te da je važno dostojanstveno i primjereno sjećati se žrtava kako bi generacije koje rastu znale istinu o događajima u Rudom.
– Ovdje je stradalo jako mnogo stanovnika, više od 132 se vodi na našoj listi nestalih i samo je 46 identifikovano. Tražimo 83 osobe koje su nestale na području Rudog, dio su mještani, a dio su i građani koji su nestali na teritoriji Rudog bježeći od strahota rata, među njima ima i žena i djece što pokazuje kako su na okrutan način ubijeni ili likvidirani, kazala je Đuderija.
(Vijesti.ba / FENA)