– To je naročito bitno reći i zbog perioda 1992-1995., kada je Bosna i Hercegovina zapravo ponovo vodila antifašističku borbu. Nažalost, 25. novembar se problematizira ne samo od onih koji negiraju Bosnu i Hercegovinu kao državu već vrlo često i iz nekih ideoloških perspektiva, što je apsolutno pogrešno. Vrlo je važno naglašavati baš antifašistički momentum iako državni identitet Bosne i Hercegovine, gledano historijski, datira od mnogo prije. Mislim da je s ovog vrijednosnog aspekta jako važno naglašavati zašto je zapravo 25. novembar kao takav bitan – kazao je za Fenu Turčalo.
Već decenijama je ‘stara priča’ da se Dan državnosti ne obilježava na svakom pedlju današnje Bosne i Hercegovine, ali on vjeruje da će se to jednog dana ipak desiti. Uporište nalazi u uvjerenju da se bosanskohercegovačko društvo pokazuje veoma otpornim na razne pokušaje urušavanja.
– Prošlo je takve vrste izazova da sam uvjeren, bez obzira na to što ne možemo u društvenim naukama eksperimentirati, da mnoga društva koja smatramo daleko razvijenijim i s daleko naprednijom političkom kulturom, ne bi na ovaj način odgovorila ovakvim izazovima – rekao je dekan Fakulteta političkih nauka.
– Pođemo li od same činjenice da je ovo postgenocidno društvo a da u njemu nije bilo nikakve vrste osvete, što je ipak prisutno u nekim postkonfliktnim uređenjima; kad vidimo da u bh. društvu, možda na spor način, neki elementi društvenosti ipak jačaju i konsolidiraju se; imamo li u vidu da uprkos osporavanju države i državnosti, ako bismo komparirali s nekim društvima poput njemačkog nakon Drugog svjetskog rata – bez obzira što je Bosna i Hercegovina prošla i preživjela najstrašnije zločine tokom devedesetih prošlog stoljeća, ipak je na neki način uspjela zapravo da se održi, da tretira neke teme u društvenom prostoru koje na primjer u njemačkom društvu nisu bile tretirane od završetka rata pa sve do 1968. godine. Dakle, možda je razvoj spor ali se dešava i nekad je jako težak – riječi su Turčala.
Metaforično, uporedio je ovaj proces s građevinskim naporima – kad neko gradi a neko preko noći pokušava razrušiti.
– Dakle, uvijek ste pred nekim novim izazovima, pred ponovnom izgradnjom, ali postoje i historijske lekcije i iskustva iz zadnjih tridesetak godina da je Bosna i Hercegovina mnogo snažnija i otpornija nego što njeni neprijatelji očekuju – kazao je.
Budućnost države on posmatra dugoročno napominjući da politička scena, gledana unaprijed za kraće vrijeme, izgleda veoma pesimistično.
U pretpostavljenom dugoročnom razvoju Bosne i Hercegovine, Turčalo prvenstveno vidi jačanje političke kulture na način da građani postanu svjesni ključnih elemenata za državni razvoj, bosanskohercegovačke esencije kao multietničkog i multikulturalnog društva koje kao takvo treba da teži razvoju građanske svijesti koja nadilazi kolektivnu etničku svijest; da zaštita individualnih prava garantuje sva kolektivna prava a isticanje kolektiviteta narušava prava skoro svake individue, posebno nekih ranjivih grupa.
– S razvojem takve snažne svijesti i političke kulture, građani će postati svjesni da svi oni koje biramo su zamjenjivi. A kad birani postanu svjesni njihove zamjenjivosti, onda će početi raditi na razvoju države i ubrzanim reformama. To je nešto što dugo traje, ali je zapravo generacijski poduhvat. Imali smo prethodno praktično generacijski poduhvat pokušaja uništavanja ove države, a sad je potrebna cijela jedna generacija koja nije vezana za taj period i treba da gradi. To dugo traje, ali naprosto se ne može dogoditi preko noći; izgradnja države je proces koji očekuje da se pojave neke elite svjesne važnosti izgradnje, ali isto tako i jačanje svijesti i političke kulture koja će podržati takvu viziju društva – rekao je Turčalo.
Uloga akademske zajednice upravo je u tome jer u funkcionalnom pa i suštinskom smislu pripada društvenoj eliti i treba da radi na izgradnji države, društva i svijesti među građanima o potrebi razvoja političke kulture.
– Uloga akademske zajednice je i da bira slobodu, a sloboda podrazumijeva odgovornost; kad kažem slobodu, mislim na onu spremnu da kritikuje na konstruktivan, afirmativan način u smislu da kritika doprinese ili dođe do onih koji donose odluke na način da postanu svjesni koji su nedostaci u njihovom djelovanju i da upravo kroz tu kritiku, akademaska zajednica pokaže da nije uvijek spremna da bude konformistička, što se vrlo često dešava – da bježi u sigurnost nasuprot slobodi jer je sigurnost uvijek tamo gdje ne govorite ništa što vam može ugroziti ugodnu poziciju – rekao je Turčalo.
Kako je istakao, važna transformacija mora se desiti upravo u akademskoj zajednici da bi se sve prenosilo dalje na ostatak društva – na građane i studente koje ta zajednica obrazuje, ali i na srednjoškolski i osnovni nivo obrazovanja gdje i počinje odgoj građanina sposobnog da kritički posmatra svijet oko sebe.
(Vijesti.ba / FENA)