Kako je ranije ovog tjedna izvijestio Bloomberg, globalni dug je dosegao rekordnih 244 000 milijarde dolara, što je 318 posto svjetske ekonomske proizvodnje.
Dok prema Svjetskoj banci, gotovo polovica svjetske populacije mora preživjeti s manje od 5,5 dolara dnevno, a siromaštvo raste i u bogatim zemljama svijeta, nešto drugo također upada u oči
Naime, unatoč stalnim niskim kamatnim stopama na financijskim tržištima, dug i dalje raste, što posebno brine financijski sektor u kojem je zabilježen najveći porast duga.
Prema Bloombergu, ovo je minimalno bolji pokazatelj, ako se takvim može nazvati, od rekordnih 320% duga u odnosu na svjetski BDP u trećem kvartalu 2016. godine.
U usporedbi s trećim tromjesečjem 2017. godine, svi sektori bilježe rast duga. Primjerice, dug kućanstava se povećao s 44 200 milijardi na 46 100 milijardi dolara, dok se dug nefinancijskog sektora povećao sa 68 600 milijardi na 72 900 milijardi dolara.
Sam financijski sektor povećao je svoj dug s 58 800 na 60 000 milijardi dolara, dok su države svoj dug povećale od ukupno 63 500 na 65 200 milijardi dolara
Sam financijski sektor povećao je svoj dug s 58 800 na 60 000 milijardi dolara, dok su države svoj dug povećale od ukupno 63 500 na 65 200 milijardi dolara
Ekonomisti i financijski stručnjaci koji su osmislili funkcioniranje globalne ekonomije na temelju zaduživanja tvrde da je ova situacija u manjoj ili većoj mjeri razumljiva i da je situacija pod kontrolom. Ali ovakvi pokazatelji znače da će se od građana i potrošača tražiti da plate svoj udio u dugu, a oni će ga plaćati s visokim kamatama. Države s ogromnim dugom će i dalje provoditi reforme s oštrim mjerama štednje i rezanjem javne potrošnje, iako su čak i MMF i Svjetska banka priznali da su ove mjere kontraproduktivne i usporavaju gospodarski rast. No došlo se do točke s koje nema povratka.
Široke mase diljem svijeta će platiti te troškove, što će dobit prvenstveno jamčiti super bogatima. Uostalom, oni su ti koji posjeduju imovinu. Bilo da se radi o porezima države, povećanju nabavne cijene roba i usluga ili bilo kakve naknade za usluge, uz rezanje troškova ostatka ostataka socijalne države će ovaj enormni dug plaćati milijarde ljudi svojim radom i svojim često oskudnim prihodima.
Mnogo toga nije u redu u ovom svijetu, a milijarde ljudi se podvrgavaju sustavu koji ih čini dužničkim robovima uskog kruga financijske elite. Naravno da postoji dovoljno alternativa postojećem sustavu, samo se morate usuditi napraviti promjenu i ne uzimati za svršen čin priče o “strukturnim reformama” i čarobnom receptu liberalnih ekonomista koji su bili uvjereni, a mnogi su to i danas, da će nas nevidljiva ruka tržišta uvesti u “vrli novi svijet”, koji će biti bolji i pravedniji od “najboljeg od svih mogućih svjetova” u kojem trenutno živimo, kako prema Leibnizu i danas zovu aktualni međunarodni poredak.