Cijene osnovnih životnih namirnica, odjeće, obuće, alkoholnih i bezalkoholnih pića, goriva, automobila, građevinskog materijala, nekretnina, kao i mnogo toga drugog su u konstantnom porastu, što je još jedan u nizu udara na džepove bh. građana.
Poskupljenja, prije svega, prehrambenih proizvoda, građani primjećuju već mjesecima unazad. Dok jedni krive vlasti, drugi prodavače, a treći same proizvođače, činjenice govore drugačije, piše Žurnal.
„Definitivno je pandemija utjecala na povećanje cijena i to je globalni fenomen. Mi kao dio globalnog sela ne možemo pobjeći od toga. Najjednostavnije kazano, ovo je cijena ekonomske recesije. Dolaze na naplatu svi oni stimulansi, blokade ekonomskih aktivnosti, promjena obrazaca ponude i potražnje, generalno blokade globalnog transporta roba itd. Sve to dolazi na naplatu u smislu viših cijena, kako u svijetu, tako i u BiH“, kaže za Žurnal ekonomski analitičar Admir Čavalić.
Statistika kaže kako se u posljednja tri mjeseca bilježi drastičan skok indeksa cijena hrane na globalnom nivou. Bosna i Hercegovina, kao mala i otvorena ekonomija koja je apsolutno uvozno orijentirana, morala je osjetiti sve te tektonske poremećaje. Čavalić ističe nekoliko faktora koji su utjecali na rast cijena:
„Prvo, imamo izuzetno restrukturiranje ponude i potražnje, pa tako npr. nedostatak mikročipova determinira pad ponude automobila i drugih proizvoda koji se baziraju na toj tehnologiji. Drugo, očito postoje poteškoće u vezi s vakcinacijom. Treće, paketi stimulansa koje su pripremale centralne banke vjerovatno su uzrokovale inflaciju. Na kraju treba dodati i rast cijene nafte i naftnih derivata.“
Za makroekonomskog analitičara Faruka Hadžića možda i najbitniji razlog za povećanje cijena jeste štampanje novca u mnogim zemljama kako bi se pomoglo ekonomijama tokom pandemije. Pojednostavljeno, ako je porast novca veći nego porast proizvodnje, imamo inflaciju. S druge strane, bh. građani ipak više osjete poskupljenja nego građani zemalja EU. Razlog je jednostavan.
„Mi imamo otežavajuću okolnost što generalno kod ljudi u BiH većina budžeta odlazi na hranu. Ako to posmatrate u procentualnom omjeru, puno više će jedan prosječni bh. građanin svog kućnog budžeta potrošiti na životne namirnice, nego jedan prosječni građanin u EU. Istovremeno, prosječni EU građanin ima daleko veću prosječnu plaću, a troškovi života nisu toliko drastično veći u odnosu na BiH“, objašnjava Hadžić.
Prema sindikalnoj potrošačkoj korpi, koja je u junu 2021. iznosila 2.042,34 KM, čak 44,6% prihoda se troši na prehranu. To je znatno više nego što prosječni građanin koji živi primjerice u Njemačkoj troši u istu svrhu.
LOŠE UPRAVLJANJE KRIZOM
U ovakvoj situaciji kakva jeste, vlasti u BiH ne mogu puno toga uraditi. Ipak, to ih ni najmanje ne opravdava za loše upravljanje ekonomskom krizom za vrijeme pandemije. Žurnalovi sagovornici ističu da je malo toga urađeno, a da je i ono što je urađeno – loše. Prije svega se to odnosi na mjere u vezi s ograničavanjem marži na određene proizvode.
„To je nikakva odluka iz jednostavnog razloga što samo ograničava zaradu trgovcu, a nikako ne može utjecati na poskupljenja. Generalno vlasti se ne nose dobro s krizom. Sve dosadašnje mjere su bile zakašnjele i nedovoljne“, ističe Hadžić.
Njegov kolega Čavalić ističe nekoliko stvari koje su se mogle uraditi kako bi se, donekle, amortizovao rast cijena: