“Jasno dajemo do znanja da je ovo definitivan kraj reprezentativne karijere Anela Ahmedhodžića. Ne za blisku budućnost, već i za onu najdalju…”
Tim riječima je Emir Spahić, nekada beskompromisni kapiten a danas sportski direktor fudbalske reprezentacije BiH, doslovno završio reprezentativnu karijeru Anela Ahmedhodžića.
Pokušao je Ahmedhodžić taktizirati i ograditi se u svom saopštenju riječima kako se ne vidi u nacionalnom timu u bliskoj budućnosti, te tako ostaviti sebi prostora da se vrati kada to poželi ili kada mu nacionalni dres ponovo zatreba, ali je Spahić to odlučno presjekao.
Anel Ahmedhodžić je fudbaler kojeg od starta karijere prate kontroverze, ali su one godinama gurane pod tepih. Zapravo, Anel nikada nije napravio neki, za širu javnost, grubi kiks kao što je to recimo uradio Ognjen Vranješ, pa su svi njegovi skandali prolazili ispod radara.
Sam podatak da je Ahmedhodžić od debija 2021. godine propustio 12 od mogućih 36 utakmica, što zbog povreda, što zbog nediscipline, suspenzije i nekih ličnih ‘bubica’ koje nikad nisu razjašnjene, govori da se ovaj fudbaler već duže vrijeme poigrava sa nacionalnim timom.
Kada se podvuče crta, takve stvari reprezentaciji dugoročno nanose mnogo više štete nego ono što je, ponovo ćemo ga uzeti za primjer, napravio Ognjen Vranješ. Jednom napravio glupost, pa nestao za sva vremena. Nanio je štetu sebi, reprezentaciji ne toliko.
Anelovo “hoću-neću” je, sudeći po svemu što je ovih dana izašlo u javnost, dugo remetilo atmosferu u reprezentaciji. Dobar je to fudbaler, fudbalske kvalitete mu niko ne može osporiti, ali važnije su one ljudske.
Zvanična reakcija iz često popustljivog Nogometnog saveza BiH, kakva se ne pamti, dokaz je da je Anel prevršio svaku mjeru. Spahićeva rampa Ahmedhodžiću poruka je svima da se sa grbom Bosne i Hercegovine niko ne smije igrati, pa makar igrao i za Manchester, a ne Sheffield United.
V.V.
(Vijesti.ba)