Kad ne bi bilo drugog kruga i kad bi pobijedio onaj kandidat koji je dobio najviše glasova bio bi to najsavršeniji izborni sistem u svijetu – kazao je u razgovoru za Fenu bivši ambasador BiH u Francuskoj Slobodan Šoja, komentirajući jučerašnji drugi krug izbora u Francuskoj.
S druge strane, dodaje on, glasanje u dva kruga je od samog početka Pete Republike 1958. godine namjerno je uvedeno da bi se u drugom krugu mogao preglasati kandidat za koga se iz nekog razloga smatra da je nepoželjan u Skupštini.
– To omogućava jučerašnji izborni inženjering zbog kojeg je Nacionalno okupljanje, partija koja je bila apsolutni pobjednik i koja bi imala preko trista poslanika poslije prvog kruga, postala treća partija po broju poslanika koja nije prešlao ni 150. Za Nacionalno okupljanje je ponovo glasalo tri miliona Francuza više nego za pobjednički Novi Narodni front, ali su uprkos tome potpuno poraženi jer to omogućava izborni sistem – kazao je Šoja.
Po njegovim riječima, premda je bolje za Francusku što nije pobijedilo Nacionalno okupljanje, treba ipak biti objektivan i naglasiti “da će ovakve neprincipijelne koalicije kod pristalica ove partije izazvati samo novi bijes i želju za osvetom koja može obilježiti politički život Francuske u budućnosti, a prva prilika bit će 2027. godine kad budu organizirani redovni predsjednički i parlamentarni izbori”.
– Razlog zašto je Nacionalno okupljanje preglasano jednostavan je: to jest najjača politička snaga za koju glasa jedna trećina Francuza, ali i dalje su jače dvije trećine Francuza koje će uvijek pokušati spriječiti pobjedu Nacionalnog okupljanja. Šta se u stvari dogodilo sinoć? Apsolutno ništa, jer pravog pobjednika nema. Svi su i pobjednici i poraženi. Nacionalno okupljanje je realni pobjednik koji je izgubio. Ljevičarski Novi Narodni front je formalno pobijedio, ali će biti gubitnik jer neće znati šta će s tom neučinkovitom pobjedom. Macron je stalno nazivan gubitnikom i on zaista jest izgubio izbore, ali ne tako snažno kao što se očekivalo pa se on može smatrati utješnim pobjednikom. Tri poražena pobjednika koje sve razdvaja i koja se ni o čemu suštinskom ne mogu dogovoriti – smatra Šoja.
Kaže da formalno pobjednički Novi narodni front je svježe i prebrzo formirana politička grupacija koja je podijeljena oko ključnih pitanja i koja je predaleko od apsolutne većine u Narodnoj skupštini. Nedostaje im još stotinu poslanika. Uz to, najjača partija fronta ljevice je Nepokorena Francuska Jean-Luca Mélenchona. Oni su dobili najviše poslanika, mnogo više nego Socijalistička partija i po nekoj logici oni bi trebali davati glavni ton u političkom životu. Ali to će biti jako teško jer je već počela nova neprincipijelna koalicija protiv Nepokorene Francuske, ista ona kao protiv Nacionalnog okupljanja. Macron ih ne podnosi, ali nisu omiljeni ni u ostatku ljevice – navodi Šoja.
Po njegovim riječima, Jean-Luc Mélenchon je daleko najkarizmatičniji političar i najbolji govornik u francuskom političkom životu. Intelektualac i stručnjak za književnost on naprosto dominira u javnom prostoru kao nekad general Charles de Gaulle i François Mitterrand.
– To ga čini nepopularnim zbog one ljudske slabosti koja se zove mješavina ljubomore i straha. Ali sve je to manje bitno jer postoji nešto mnogo ozbiljnije. Kad se političari odvoje od naroda i prestanu biti narodni poslanici i postanu poslušnici moćnika koji odlučuju o sudbini svijeta, takvi ljudi najviše mrze oni koji se nisu odvojili od naroda i koji trajno ostaju u službi naroda. Mélenchon se nikad nije odvajao od naroda i kod njega nema trgovine principima. Više komunista nego socijalista, Mélenchon i njegova Nepokorena Francuska su nepopustljivi prema socijalnom pitanju i kupovnoj moći Francuza. Njihov program koji je svima poznat je vrlo precizan i jasan, pravi narodni program gdje je čovjek u centru svega a ne velike korporacije i bogati koji su se još više obogatili zahvaljujući Macronu. Snaga tog programa i akcenat na mase ljudi je ono što sije strah ne samo kod Nacionalnog okupljanja i Macronovih političkih sljedbenika već i dijela ljevice koja je ljevica samo po imenu i formi, ali ne i po sadržaju i suštini. Fracuska odavno nije na lijevoj političkoj sferi već se ne prestaje pomjerati ka desnici. Emmanuel Macron je najbolji primjer ovog pomjeranja jer je svoju karijeru započeo među socijalistima – kazao je Šoja.
Zato će, dodaje on, u pravljenju koalicije između ljevice i predsjednika Emmanuela Macrona biti veoma teško jer bez Mélenchonovih poslanika ljevica i Macron ne mogu imati većinu u Skupštini.
– Na osnovu prvih izjava da se primijetiti da će Macron biti veoma zahtjevan i da će tražiti ono na šta čak ni ljevica bez Mélenchona ne može pristati. To će odgovarati Macronu da održi status quo i da postavi premijera od vlastitog povjerenja koji neće biti pretjerano ambiciozan i koji će se baviti samo onim pitanjima koja nikome ne bi trebala biti sporna. U suprotnom, sa bilo kakvom ambicioznom politikom, bit će nemoguće napraviti pravu i pouzdanu koaliciju – mišljenja je Šoja.
Kaže kako se poslije prvog kruga izbora činilo da se Francuska vraća starom sistemu na ljevicu i desnicu, ali drugi krug je pokazao da ipak postoje tri Francuske, svaka posve drugačija, sa potpuno različitim stremljenjima i idejama.
– U tom vrtlogu nespojivosti odvijat će se politički život naredne tri godine. To znači da će u toj pat poziciji biti mnogo blokada i nesporazuma. Nikad neće biti dovoljno jasno ko je gospodar političkog života u Francuskoj, premda će to formalno biti Macron – kaže Šoja.
Po njegovim riječima, Macronu će možda najviše smetati što neće imati apsolutnu slobodu da provodi samostalnu vanjsku politiku jer je ona za njega i njegovu ambiciju značajnija od unutrašnje politike.
– Macron ne krije da bi želio biti nekrunisani evropski kralj, ali u situaciji političke nedovršenosti i potpuno oprečnih vizija tri Francuske nije nimalo sigurno da će Macron voditi veoma aktivnu vanjsku politiku. Problemi i nužnosti unutrašnje politike stalno će ga vući ka Francuskoj a manje ka Evropi – navodi Šoja.
Dodaje da, stoga mi u Bosni i Hercegovini poslije francuskih izbora izgledamo kao dvostruki gubitnici uklješteni između nekadašnje i nove vanjske politike Francuske.
– U prvoj je Macron imao velika krila i želio letjeti daleko i visoko, ali nije želio mnogo razmišljati o proširenju Evropske unije. U budućoj vanjskoj politici vrlo je moguće da se u Francuskoj neće ni razmišljati o proširenju prije novih i redovnih francuskih izbora 2027. godine. Bez obzira na sve to, ovi francuski izbori ne mogu se smatrati presudnim za naše evropske snove. To će sigurno biti sljedeći francuski izbori za tri godine. Tad ćemo sigurno znati da li treba nastaviti sanjati ili se treba probuditi iz onoga što odavno nije san nego košmar – zaključio je Šoja.
(Vijesti.ba / FENA)