Prema podacima Udruženja roditelja ubijene djece, tokom opsade Sarajeva, koja se smatra najdužom opsadom u historiji modernog ratovanja, ubijeno je 1.601 dijete.
Neka od djece su ubijena snajperskim hicima, dok su se igrala u dvorištu ili na putu od kuće do škole ili nazad.
Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece, rekao je da bol koju nose roditelji ne jenjava i da kod gubitka najrođenijih bića ne važi izreka da “vrijeme liječi sve”.
– Mnogim je zapravo bol veća kako vrijeme odmiče, posebno onim roditeljima, a ima ih značajan broj, kojim je ubijeno po dvoje djece, ili su ostali bez djece. Bez obzira na sve to, sigurno je da svi roditelji kako proteklih godina tako i danas nosimo tu bol, a emocije posebno budu uvećane kada dođe ovaj 5. maj, Dan sjećanja na ubijenu djecu – rekao je Grabovica u razgovoru za Anadolu.
Dodao je da su svake godine roditeljima emocije pomiješane – od beskrajne tuge do ponosa da na primjeren način obilježavaju Dan sjećanja na ubijenu djecu i da pošalju poruke da djeca koja su ubijena na brutalan način tokom opsade grada Sarajeva nisu zaboravljena.
– Posebno nam je značajno da pošaljemo mladima koji budu prisutni, a bude ih uvijek značajan broj, poruku da oni ne smiju zaboraviti, da trebaju pamtiti, ne da bi mrzili ili da bi se svetili, već da znaju šta se to događalo, da budu u budućnosti vrlo oprezni, da čuvaju svoju domovinu i grad na odgovarajući način – naglasio je Grabovica.
Iz Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva često su skretali pažnju da bh. pravosuđe nije učinilo dovoljno za procesuiranje zločina nad ubijenom djecom glanom grada Bosne i Hercegovine.
Grabovica je ponovio da porodice ubijene djece i dalje najviše tišti to što Tužilaštvo Bosne i Hercegovine u protekle više od tri decenije još ni jednu optužnicu nije podiglo.
– Ono što nama posebno teško pada je saznanje da još niko nikada nije odgovarao za tako strašne zločine, za 1.601 ubijeno dijete i da tužilaštvo nikada nije podiglo nijednu optužnicu. To je prosto nevjerovatno. Da nisam svjedok svemu tome proteklih godina i da sam se pojavio odnekud, ne bih vjerovao. Nema tu posebne dileme ko je to činio. Znaju se komandiri, znaju se snajperisti koji su također ubijali…
Spominje se pomirenje, ali bez katarze i kazne nema pomirenja. Može se to pokušavati, pričati, međutim to su uslovi koji vode ka pomirenju – poručio je Grabovica, kojem je 11-godišnja kćerka Irma ubijena u eksploziji granate u opkoljenom Sarajevu 20. marta 1993. godine.
Vlada Kantona Sarajevo je 2019. godine donijela odluku da će se 5. maj obilježavati kao Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva.
Ove godine Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva će biti obilježen 7. maja, a organizaciju ovog događaja je preuzelo Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo.
U Sarajevu postoji Muzej ratnog djetinjstva čije postavke podsjećaju na strahote kroz koje su djeca prošla, te kako je izgledala njihova svakodnevnica. U centru grada se nalazi spomen-obilježje ubijenoj djeci 1992-1995., kao i spomen soba.
Opsada Sarajeva počela je 5. aprila 1992. godine, okončana je 29. februara 1996. godine. Trajala je 1.425 dana. Za to vrijeme, oko 350 hiljada stanovnika bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika tadašnje Vojske Republike Srpske, iz skoro svih vrsta naoružanja, sa položaja smještenih na okolnim brdima. Nisu uspjeli sići i zauzeti grad samo zahvaljujući ogromnoj volji, želji i naporima branilaca, mahom građana koji su se odazvali pozivu za odbranu, te u početku skoro goloruki, u patikama i farmericama, s minimalno naoružanja, stali na branike grada.
Tokom opsade poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete. Prema poslijeratnim istraživanjima, najviše stanovnika, skoro četiri petine od ukupnog broja poginulih, stradalo je u prve dvije godine rata.
(Vijesti.ba)
IZVOR