Rahmetli Mehmed Alagić bio je simbol bosanskohercegovačkog otpora i simbol obnove i izgradnje Sanskog Mosta.
Rođen je 8. jula 1947. godine u selu Fajtovci u Sanskom Mostu. Nakon školovanja i dugogodišnjeg službovanja u JNA, po izbijanju agresije na Bosnu i Hercegovinu našao se u sastavu 17. krajiške brigade kada ustrojava vojsku i postaje komandant Operativne grupe Bosanska krajina. Nakon kratkog vremena postaje komandant 3. Korpusa Armije RBiH. Na toj dužnosti ostaje kratko, jer upravo na njegovu inicijativu dolazi do formiranja 7. korpusa Armije RBiH. Postaje komandant 7. Korpusa ARBiH, gdje biva unaprijeđen u čin generala Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Sedmi korpus je ubrzo dobio naziv “krajiški”, mada u njemu Krajišnici, po broju, nisu dominirali. Ali, dominirala je ogromna želja Mehmeda Alagića i svih drugih Krajišnika da se krene prema Krajini.
Ostat će upamćen po akcijama oslobađanja Kupresa, Donjeg Vakufa, svog rodnog Sanskog Mosta i slavnog oslobađanja planine Vlašić. Borci Sedmog korpusa, zajedno sa jedinicama Trećeg i Prvog korpusa, te Gardijske brigade Armije RBiH, u veličanstvenoj operaciji Domet 1, oslobodili su najviši vrh Vlašića, radio-relejno čvorište na Paljeniku, visoku 1.933 metra, 23. marta 1995. godine, za koju su generali evropskih armija govorili da je neosvojiva. Bila je to jedna od najpoznatijih i najznačajnijih pobjeda Armije RBiH, koja se i danas proučava na vojnim akademijama u svijetu. Operacija Vlašić bosanskom čovjeku vratila je pobjednički mentalitet!
“Na Vlašiću se vijori zastava Republike BiH dimenzija”, izvijestili su bosanskohercegovački mediji u trenutku kada su jedinice Armije RBiH oslobodile Vlašić.
“Naši borci i starješine pokazali su na tom bojištu vrhunsku ratnu vještinu ali i lukavstvo. Zbog toga su sve naše aktivnosti na Vlašiću bile iznenađujuće za agresora pošto smo ga tukli na onim mjestima gdje se najmanje nadao da će biti tučen”, zapisao je u svom izvještaju komandant 7. korpusa brigadni general Mehmed Alagić.
Oslobađanje Vlašića bilo je prekretnica koja je omogućila operacije koje su rezultirale spajanjem dva krajiška korpusa, 7. korpusa koji je predvodio Alagić i 5. koji je predvodio Atif Dudaković.
General Alagić komandovao je uz generala Dudakovića, jedinicama koje su u ljeto 1995. godine stigle nadomak Banja Luke gdje su zaustavljene, ne vojnim, već diplomatskim putem.
Poslije rata, Alagić na vlastiti zahtjev biva penzionisan i prihvaća se dužnosti prvog poslijeratnog gradonačelnika općine Sanski Most. Tokom svog mandata obnovio je potpuno porušeni grad i spaljena sela, te u Općinu Sanski Most vratio 70.000 ljudi iz 70 različitih mjesta. Bio je jedan od rijetkih ljudi koji je razmišljao o srebreničkoj siročadi. Sagradio je privredno-poljoprivrednu i zanatsku školu, u koju je doveo stotinu srebreničkih jetima, kojima je dao stipendije.
Odlukom tadašnjeg Visokog predstavnika Carlosa Westendropa, Alagić biva smijenjen sa funkcije načelnika Općine Sanski Most. General Alagić u augustu 2001. godine uhapšen je i deportovan u Haag zbog navodnih ratnih zločina u srednjoj Bosni.
“Umrijet ću zbog ove čarape na glavi i lisica na rukama, neću zbog haške optužnice”, kazao je rahmetli Alagić 2. augusta 2001. godine, nakon što su ga uhapsili specijalci Federalnog MUP-a i sa čarapom na glavi doveli u Sarajevo, odakle je deportovan u Haag. Ubrzo nakon toga je pušten da se brani sa slobode.
Dvije godine kasnije, 7. marta 2003. general Alagić umro je u svom rodnom Sanskom Mostu.
Nakon vijesti o njegovoj smrti, prvi predsjednik Bosne i Hercegovine, rahmetli Alija Izetbegović, izjavio je: „General Alagić nije umro od srca, već od nepravde”.
General Alagić bio je borac i zapovjednik kojeg je i neprijatelj poštovao. Za ratne zasluge odlikovan je Ordenom slobode i Ordenom zlatnog grba sa mačevima.
(Vijesti.ba)