Iako Sarajevo predstavlja političko i kulturno središte Bosne i Hercegovine, status glavnog grada ne prati odgovarajuće administrativno uređenje.
Grad je uređen kao jedinica lokalne samouprave koju čine četiri gradske općine s ograničenim nadležnostima, dok su urbani razvoj, komunalna infrastruktura i javne usluge u nadležnosti kantonalnih ministarstava i općina.
Prema Statutu Grada Sarajeva, koji je najveći pravni akt kada je riječ o njegovim ovlastima, Grad je nadležan za urbano planiranje i upotrebu lokalnog zemljišta.
U praksi, međutim, Sarajevo ne ostvaruje nadležnosti u obimu u kojem bi trebalo. Grad nema poseban zakon o glavnom gradu, a njegov status je definiran samo kroz ustavno-administrativni okvir Federacije BiH i Kantona Sarajevo.
Nadležnosti su rascjepkane između kantona, općina i entiteta, pa glavni grad nema jedinstvenu administrativnu snagu.
Za razliku od Sarajeva, u većini glavnih gradova Evropske unije status i uređenje su jasno definirani posebnim zakonima ili statutima.
Dok su evropski glavni gradovi zakonski i institucionalno osnaženi da budu politička, kulturna i administrativna središta, Sarajevo je bez jasnog zakonskog okvira i rasparčano između više nivoa vlasti, što ograničava njegovu funkciju glavnog grada.
Primjeri
Ljubljana ima poseban Zakon o glavnom gradu Slovenije, koji joj daje šire ovlasti od ostalih općina. Država sufinansira zadatke koje Ljubljana obavlja zbog statusa glavnog grada, od organizacije nacionalnih događaja, diplomatskih misija i kulturnih institucija, do podrške radu državnih organa.
Grad Zagreb je uređen Zakonom o Gradu Zagrebu, kojim je definiran kao grad i županija istovremeno. Takvo dvostruko uređenje daje mu šire ovlasti u odnosu na druge gradove, uključujući donošenje propisa na regionalnom nivou. Zagreb samostalno planira i provodi infrastrukturne i razvojne projekte, bez oslanjanja na županijske strukture.
Beč je, pak, istovremeno grad i savezna pokrajina, s vlastitim parlamentom i vladom, što mu daje snažnu autonomiju u odnosu na druge austrijske gradove. Ovaj status omogućava Beču da samostalno upravlja finansijama, urbanizmom i socijalnim politikama.
Za razliku od Ljubljane, Zagreba ili Beča, Sarajevo nema dodatne izvore finansiranja niti posebne ovlasti koje bi mu omogućile da obavlja zadatke od nacionalnog značaja, poput protokolarnih obaveza, međunarodne promocije ili upravljanja kulturnim institucijama. Primjeri gradova iz susjedstva pokazuju da Ljubljana i Zagreb imaju jasno definiran status glavnog grada kroz posebne zakone i proširene nadležnosti. Ljubljana uživa podršku države za zadatke od nacionalnog značaja, dok Zagreb istovremeno djeluje kao grad i županija, što mu daje šire ovlasti i stabilnije finansiranje.
Iz Ljubljanske gradske uprave za Fenu su kazali da Gradska općina Ljubljana djeluje kao samoupravna lokalna zajednica te da se sastoji od 17 mjesnih zajednica koje omogućavaju građanima neposredno učešće u odlučivanju o lokalnom razvoju. Općina brine o gradskoj infrastrukturi, saobraćajnim vezama i javnim površinama, upravlja obrazovnim, kulturnim i socijalnim ustanovama te podstiče održivi razvoj i očuvanje zelenih površina. Pored toga, gradski organi podržavaju lokalnu privredu, poduzetništvo i inovacije, s posebnim naglaskom na uključivanje građana u projekte i odlučivanje o budućnosti grada.
– Status Ljubljane kao glavnog grada posebno je uređen Zakonom o glavnom gradu Republike Slovenije, koji Ljubljani priznaje posebnu ulogu u poređenju s drugim slovenskim gradovima. Zakon, između ostalog, određuje da Ljubljana obavlja zadatke koji nadilaze uobičajenu lokalnu samoupravu, jer je istovremeno prostor gdje djeluju državni organi, ambasade, kulturne institucije i druge važne ustanove. To uključuje posebnu odgovornost za organizaciju nacionalnih događaja, podršku radu državnih institucija i učešće u kreiranju politika od nacionalnog značaja – naveli su.
Zakon također omogućava da država sufinansira zadatke koje Ljubljana obavlja zbog svog statusa glavnog grada, što znači da se dio troškova koji bi inače prelazili gradski budžet može pokriti iz državnih sredstava. Osim toga, Ljubljana po zakonu bliže sarađuje s državnim organima u planiranju urbanog razvoja, saobraćajne infrastrukture, javnih usluga i kulturnih programa koji imaju važan utjecaj na državu u cjelini.
– Najvažnije funkcije gradske uprave u Ljubljani u kontekstu glavnog grada su prostorno i saobraćajno planiranje, razvoj infrastrukture, očuvanje kulturne baštine, zaštita okoliša i borba protiv klimatskih promjena, podrška turizmu i međunarodnim aktivnostima te saradnja s državnim organima i stranim predstavništvima. Zbog statusa glavnog grada Ljubljana redovno sarađuje s državnim organima, posebno u planiranju saobraćajne infrastrukture, sigurnosnih mjera, protokolarnih događaja i investicija od državnog značaja – pojasnili su iz Gradske uprave.
Najveća prednost upravljanja Ljubljanom kao glavnim gradom jeste neposredna povezanost s državnim institucijama, međunarodna prepoznatljivost te koncentracija kulturnih, obrazovnih i privrednih aktivnosti, što omogućava efikasnu koordinaciju projekata i održivi razvoj grada.
– Naše iskustvo pokazuje da je za efikasno funkcioniranje glavnog grada ključno da nadležnosti i finansiranje budu jasno definirani zakonom, jer to omogućava gradskoj upravi stabilan i planski rad. Također, veoma je važna stalna i bliska koordinacija s državnim organima kako bi se osigurali usklađeni razvojni projekti i infrastrukturne mjere – istaknuli su iz Gradske uprave Ljubljana.
Uspješan glavni grad povezuje prostorno, privredno i okolišno planiranje, a istovremeno posvećuje posebnu pažnju međunarodnoj prepoznatljivosti, održivom razvoju i promociji kulture, privrede i turizma. Takav pristup omogućava da grad efikasno koristi svoje ovlasti, osigurava kvalitetan život za stanovnike i podstiče razvoj cijele države.
Moguća rješenja
Na tom principu zasnovano je i uređenje Grada Zagreba. U obavljanju poslova državne uprave gradska upravna tijela imaju ovlasti i obaveze tijela državne uprave. Grad Zagreb ima poseban pravni i administrativni status, istovremeno je jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave, što mu daje šire ovlasti od ostalih gradova u Hrvatskoj.
Kao nositelj izvršne vlasti, gradonačelnik predstavlja Grad Zagreb, Skupštini podnosi prijedloge odluka, budžeta i drugih akata, te obnaša poslove u skladu sa zakonom i Statutom. S obzirom na to da je i grad i županija, obavlja poslove koji inače pripadaju županijama, poput regionalnog planiranja, upravljanja školama, zdravstvenim ustanovama i infrastrukturom. Grad također samostalno uređuje pitanja lokalnog značaja – komunalne usluge, prostorno planiranje, lokalne poreze, javni red i sigurnost. Upravlja i javnim ustanovama i komunalnim preduzećima (npr. ZET – javni prijevoz, Čistoća, Vodovod i kanalizacija), što mu daje kontrolu nad ključnim infrastrukturnim i socijalnim sistemima. Dodatno ima posebnu odgovornost za organizaciju državnih i protokolarnih događaja, saradnju s ministarstvima i diplomatskim predstavništvima.
Zagreb ima šire ovlasti od ostalih gradova u Hrvatskoj jer kombinira lokalne i regionalne nadležnosti. Time se izbjegava fragmentacija vlasti, jer grad samostalno planira i provodi projekte od lokalnog i nacionalnog značaja.
Ovakav model omogućava efikasnije upravljanje infrastrukturom, obrazovanjem, zdravljem i javnim uslugama, jer se odluke donose na jednom nivou vlasti. Time se izbjegava preklapanje nadležnosti i osigurava stabilnost u planiranju i realizaciji projekata od lokalnog i nacionalnog značaja.
Za razliku od navedenih primjera, glavni grad Bosne i Hercegovine nema poseban zakon niti dvostruki status, a time ni jedinstvenu administrativnu snagu. Po modelima Zagreba ili Ljubljane, Sarajevo bi moglo dobiti status posebne administrativne jedinice, grad i kanton, čime bi se osigurala stabilnost, jasnoća ovlasti i efikasnije upravljanje funkcijama glavnog grada.
(Vijesti.ba / FENA)
IZVOR