Na početku podsjeća da su 27. januara – Međunarodnog dana sjećanja na holokaust, povodom 79. godišnjice oslobođenja nacističkog logora smrti Auschwitz-Birkenau, reisul-ulema Husein ef. Kavazović i on iznijeli niz principa za muslimansko-jevrejski – ali u stvari, za bilo koji i sve – međuvjerski dijalog.
“Učinili smo to u vrijeme kada se naše zajednice širom svijeta sve više udaljavaju jedna od druge, prečesto međusobno suprotstavljene političkim i vjerskim vođama s namjerom da potpiruju plamen mržnje i paranoje. To smo učinili u Memorijalnom centru Srebrenica u Potočarima, u Bosni, na mjestu genocida u Srebrenici u julu 1995. godine u kojem su ultranacionalistički paravojni nasilnici bosanskih Srba ubili hiljade Bošnjaka – odnosno muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana – silovali i zlostavljali bošnjačke žene i djevojke, i prisilno deportovali više od 25.000 žena, djece i staraca iz onoga što je trebalo biti sigurno područje pod zaštitom Ujedinjenih naroda”, piše Rosensaft.
Dodaje da su to učinili “u sjenci divljačkog napada na granicu između Izraela i Gaze 7. oktobra, u kojem su teroristi Hamasa ubili više od 1.200 Jevreja, silovali i zlostavljali žene i devojke i nasilno kidnapovali više od 200 talaca u Gazi, više od kojih 100 ostaje zarobljeno u užasnim uslovima skoro četiri mheseca kasnije”.
“Učinili smo to u sjeni rata Izrael-Hamas, koji je pokrenuo Izrael da ukloni egzistencijalističku prijetnju koju predstavlja Hamas čija povelja poziva na uništenje Države Izrael, a koji je rezultirao smrću, raseljavanjem i patnjom hiljada nedužnih palestinskih civila muškaraca, žena i djece u Gazi”, piše on.
Navodi da su to učinili “jer su holokaust, genocid u Srebrenici i svi drugi genocidi i srodne manifestacije zločina protiv čovječnosti kulminacija ideologija zasnovanih na odvratnoj tvrdnji da je jedna grupa ljudskih bića superiorna drugoj”.
“To smo učinili jer smo ujedinjeni u našoj privrženosti toleranciji i međusobnom poštovanju kao osnovi svake održive budućnosti naše ljudske porodice. To smo učinili jer previše oštrih glasova s obje strane sve veće podjele između muslimana i Jevreja raspiruje mržnju i podržava netrpeljivost. Religija može biti izvor utjehe, vjera instrument iscjeljenja. Ali fundamentalistički vjerski zanos i fanatična politička uvjerenja također su prečesto instrumenti razaranja koji nacije i vjerske zajednice sve dalje i dalje udaljuju jedne od drugih”, piše Rosensaft i dodje:
“Umjesto toga, veliki muftija i ja se nadamo da će naši principi dijaloga, ako ih usvoje drugi u međunarodnoj zajednici, pružiti moralnu i političku zajedničku osnovu koja može zbližiti nacije i vjerske zajednice u duhu tolerancije. Ovi principi, koji imaju za cilj da budu svjetionik koji vodi našu zajedničku posvećenost budućnosti u kojoj razumjevanje i koegzistencija mogu da prevaziđu mržnju, strah i rat su: Nismo toliko naivni da vjerujemo da će ovi principi biti lijek ili da će ih međunarodna zajednica prigrliti raširenih ruku. Ali možda, samo možda, mogu biti početak razgovora. Možda, samo možda, oni mogu spriječiti muslimansko dijete, ili jevrejsko dijete, ili kršćansko dijete, ili budističko, sikhsko ili hinduističko dijete od ubistva. Možda, samo možda, mogu pomaknuti iglu čak i za milimetar prema prividu ako ne još mira, nego možda barem, mirnog suživota.”
(Vijesti.ba)