Najizraženiji poremećaji stanovništva u BiH su anksioznost, depresija, poremećaji povezani sa stresom, traume iz rata, nasilje u porodici, itd., pokazala su istraživanja. Trećina od 60 anketiranih žena različite starosti u TK, doživjela je neku vrstu nasilja, a dominantno je bilo psihološko nasilje.
“Najčešći oblici su u obliku verbalnih prijetnji: Prestani se tako ponašati ili ću te poslati u tu i tu instituciju, zatvorit ću te. Neću ti omogućiti to i to i slično. Bilom kakvi oblici prijetnje, verbalne diskriminacije u smislu: Nemoj ti to, hajde, sjedi, ja ću. Nisi ti sposobna. Joj, kud se takva rodi, kud te takvu dobih, itd”, objašnjava Adrian Soltoković, psiholog i učesnik u izradi istraživačke studije.
A da psihosocijalna pomoć ima dobrih efekata, primjer je Ramiza Imširović iz Srebrenika kao žena sa psihosocijalnim problemima koja nije imala razumijevanje okoline.
“Nisu baš imali razumijevanja. Kažu da to nije ništa. Imam zaista teške bolesti, ali to za njih nije ništa. Sada, nakon nekoliko godina posjećivanja udruženja koje brine o osobama sa psihosocijalnim problemima, ja se osjećam znatno bolje, izlazim iz kuće, družim se”, priča Ramiza.
Psiholog Soltoković naglašava da žene žele pričati o tome, ali ne i potražiti pomoć jer nemaju ili dovoljno mogućnosti ili motivacije i poticaja.
“Najizraženije potrebe koje imaju žene su socioekonomske prirode. Najčešće su to potrebe za vlastitim domom, stanom, mogućnošću da žive samostalno, a većina bi željela da ima neki vid posla i da doprinosi aktivno zajednici. Pasivnost osoba sa psihosocijalnim poteškoćama, bilo žene ili muškarci, njihov je najveći problem”, kaže ovaj psiholog.
Prepreka u traženju stručne pomoći ili priključivanja nekom udruženju je je stigma, ali i blokada na nivou cijelog sistema.
“Sve službe koje bi mogle pomoći i koje idu u susret ljudima koji su u krizi, nisu dobro uvezane ni povezane. Imamo fragmetirani sistem i trebalo bi dalje raditi na njegovom poboljšanju”- mišljenja je prof.dr.sci. Esmina Avdibegović, vođa istraživačkog tima u studiji. Ona naglašava i jednu bitnu stvar, a to je uloga medija koja treba biti veća kada su u pitnaju ovi problemi. Avidbegović preporučuje da, kada novinari pišu o ovim temama, na kraju teksta stave informacije gdje osoba može dobiti pomoć i na čija vrata zakucati.
A zakucati možete na vrata Udruženja “Feniks” koje godinama radi na osnaživanju osoba sa psihosocijalnim invaliditetom te ovo istraživanje predstavlja prekretnicu u mentalnom zdravlju.
“Nama je ovo istraživanje odskočna daska kada govorimo o zagovaračkim projektima. Mi trebamo zagovarati prava žena, njihove potrebe, normalizirati odlazak ljekaru, stručnjacima. Najčešće zbog čega se žele pridružiti je ta usamljenost, socijalna potpora, edukacija, zabava, druženje. Mi to vidimo iz naših grupa. Dijele iskustva jedni sa drugima, dijeljenje znanja koje su stekla tokom oporavka. Sve to pokazuje dosta dobrih efekata na žene”- kazala je Nejra Tinjić, psiholog i koordinator u Udruženju “Feniks“.
(Vijesti.ba)
IZVOR