Svečanosti je prisustvovao reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović, koji je istakao da su džamije poseban ukras naših gradova, javlja MINA.
– Mi danas otvaramo ovu džamiju u Olovu, na dan rođenja vjerovjesnika Muhammeda, a.s., koji je došao kao Milost svjetovima. S posebnim ushićenjem i radošću se uvijek sjećamo tog sigurno jednog od najvažnijih događaja u ljudskoj povijesti. Danas je u ovom prelijepom gradu, kitimo i radošću otvaranja ove džamije, zdanja u kojem će nove generacije našega naroda u slobodi i dostojanstvu obilježavati svoje svakojake radosti- rekao je reisul-ulema, čije obraćanje prenosimo u cijelosti.
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Hvala Mu za milost koju nam pruža, za radosti koje nam daje, za dobro u kojem živimo. Neka su selam i salavat na Njegova Pejgambera i sve vjernike do Sudnjeg dana. Molimo Ga da se smiluje svim vjernicima, a posebno dobrim bosanskim šehidima.
Vaše ekselencije i eminencije, poštovani imami, dragi gosti i prijatelji, braćo i sestre, es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
U ovom drevnom mjestu, u gradu punom historije i herojstva, danas se punih srca susrećemo s našom braćom i prijateljima, s musafirima koji su došli iz daleka.
Danas s vama, ljudima ovoga grada, dijelimo radost uspjeha i prijateljstva, rođenog na temeljima vjere i bratstva.
Ovaj dan, 15. septembar 2024. godine, ostat će upamćen kao važan historijski datum u povijesti ovog grada.
Mi danas otvaramo ovu džamiju u Olovu, na dan rođenja vjerovjesnika Muhammeda, a.s., koji je došao kao Milost svjetovima. S posebnim ushićenjem i radošću se uvijek sjećamo tog sigurno jednog od najvažnijih događaja u ljudskoj povijesti.
Danas je u ovom prelijepom gradu, kitimo i radošću otvaranja ove džamije, zdanja u kojem će nove generacije našega naroda u slobodi i dostojanstvu obilježavati svoje svakojake radosti.
Kuće u kojima se ljudi ponizno mole svome Gospodaru i spomenici kulture su orijentiri prepoznavanja i pamćenja gradova i sredina; to je ono što ljude privlači i doziva, ono čemu se dive i radi čega ih posjećuju.
Džamija je temeljni simbol islamske kulture i civilizacije. Ona je mjesto u kom se ljudi okupljaju, zajednički obraćaju Uzvišenome, njeguju vrijednosti svoje kulture, druže se, prijateljuju i – pomažu jedni drugima.
Vjerovjesnik je, kada je došao u Medinu, formirao u isto vrijeme i gradsku džamiju i tržnicu: jednu za dunjaluk, drugu za Ahiret. Zato se uvijek radujemo svakoj novoizgrađenoj ili obnovljenoj džamiji u našoj zemlji, i svakom privrednom objektu kojeg podignemo i u kojem ljudi mogu zaraditi svoj kruh, da prehrane sebe i svoju porodicu.
S istim žarom radujemo se i ovoj Ahi Evran Veli Kiršehir džamiji, koju su, zajedno s pratećim objektima, najvećim dijelom izgradili naša braća iz Turske: grada pobratima Olova Kiršehir i fondacija Turkiye Diyanet vakuf.
Neka ih Uzvišeni Allah nagradi Svojom nagradom. Oni nam danas ovu džamiju predaju kao dar, da je čuvamo i brinemo se o njoj. I hoćemo, ako Bog da!
Braćo i sestre.
U Agresiji na našu zemlju Olovo je podnijelo veliku žrtvu. Šehidi i gazije ovoga grada odbranili su rodnu grudu i podarili nam slobodu. Ne smijemo to nikada smetnuti s uma.
Grad je pretrpio rušenje i devastaciju, ali njegovi ljudi nisu rušili svetinje: bogomolje naših sugrađana pravoslavaca i katolika ostale su netaknute. Oni su ostali privrženi svojoj vjeri, koja je u njima izdubila tu duboku svijest da se svetinje drugih čuvaju kao i svoje.
Mi muslimani nikada nećemo uzvratiti istom mjerom. Smatramo da pod ovim nebeskim svodom ljudi treba da žive u miru, vole i poštuju jedni druge. Važno je da poštujemo vjeru svih naših građana u Bosni i Hercegovini.
Vjera islam koju najviše volimo je naša, a nikada nismo prisiljavali nikoga da uđe u tu vjeru. Uvijek smo govorili onako kako nas je Kur'an i naučio “Vama vaša, a nama naša vjera”.
Zato iz Olova želimo poručiti; islam je prirodno stanište nas bosanskih muslimana. Oni koji to ne mogu razumjeti nemaju problem s nama i sa islamom, imaju problem sa sobom i svojom vjerom. Ako nju budu poštovali, poštovat će i druge. I našu, onako kako mi poštujemo njihove vjere.
Mi smo se obavezali na vjeru Bogu, da bogomolje drugih vjera nećemo rušiti. To je nama zabranjeno. No, nadamo se da ni naše džamije više neće biti rušene, da će i one biti zabranjene drugima.
Olovo nije imalo džamiju u modernom urbanom centru grada. Danas se ta slika mijenja, popunjava se ta praznina i nastaje jedan novi opći društveni ambijent.
Svrha postojanja džamije je da čovjeka vraća Bogu i samome sebi, jer onaj koji je zaboravio na Boga ostat će u vječnom Božijem zaboravu.
Sve dok je čovjek unutar granice koju je Bog uspostavio, on je u miru s ostalim stvorenjima, ljudima, biljkama i životinjama i živi u prijateljskom ambijentu, punom milosrđa, ljubavi i topline. Kada iziđe iz tog okvira, dolazi u sukob s drugima. Naši stari učenjaci su govorili: „Onome ko prekine vezu s Dragim Bogom, njemu Bog Dragi prijatnost druženja sa Sobom zamijeni neprijatnošću rastanka!“
Današnji čovjek sve češće kida tu svetu vezu i evo ga: suočava se s neprijatnošću rastanka s Bogom. Agresivan je, nemilosrdan, brutalan i nasilan i to mu se vraća u jednakoj mjeri. Ako nastavimo s ovakvim djelovanjem sve ćemo izgubiti i pokusati katastrofalne posljedice. Neka niko ne sumnja u to.
Svijet je jedna koherentna cjelina i čovjek, kao njena centralna tačka, u njoj može biti integriran samo ako postupa po onom kako mu je Bog rekao. Samo u tom slučaju bit će u punom miru s drugim bićima i u suglasju s prirodnim zakonima. Jer mi od malih nogu učimo: “Allahumme entes-selamu ve minkes-selam – Ti si, Bože, mir i od Tebe dolazi mir”.
Naša najveća dunjalučka svetinja u ovoj našoj lijepoj zemlji jeste mir. Zato širimo mir gdje god se nalazili i s kim god se susretali.
Ova džamija će, ako Bog da, oživljavati zaboravljene i osnaživati sačuvane istine, zbližavati ljude i život im činiti ljepšim i ugodnijim. Kako god je zbližila i povezala dva grada – Olovo i Kiršehir – i pobratimila ljude iz tih gradova, tako isto će zbližiti ljude i u ovom mjestu i u ovoj zemlji i u njima buditi vjeru, nadu, ljubav i samilost, na radost svih.
Braćo i sestre!
Mi želimo ostati ovdje, graditi svoju zemlju, rađati djecu i živjeti s ljudima svoje zemlje, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost. Da bismo živjeli u miru i slozi jedni s drugima, neophodno je da se međusobno poštujemo.
To dalje znači da ćemo poštivati i bogomolje jedni drugih, ali i da ćemo biti pri ruci jedni drugima, naročito kada se nađemo u teškoći, i da ćemo jedni drugima biti utjeha, a ne prijetnja.
Zato, neka uz naše džamije u miru budu i crkve i druge bogomolje naših sugrađana. Niko ne treba odlaziti iz ove prekrasne zemlje, koju je Uzvišeni blagoslovio mnogim dobrima. Bosna je dovoljno široka za sve i niko nikome ne treba ništa otimati. I svima može, i treba, biti lijepo u njoj.
Pozivamo one koji su otišli u tuđinu da se vrate u svoju Bosnu. Lijepa je ovo zemlja, pa i poteškoće u njoj znaju biti slađe nego život u tuđini, koji, ma koliko bio lakši, zna biti gorči.
Želim se zahvaliti našoj braći iz Turske, koji su izdvojili svoja sredstva da bi nam dali ovu prelijepu džamiju na poklon. Također se želim zahvaliti i našim ljudima koji su učestvovali u njenoj izgradnji. Svima je to „sadaka džarija“ – sadaka od koje sevapi teku sve dok ovo dobro traje i vrši svoju ulogu.
Bože, primi od svakog ko je u Tvoje Ime izdvojio sredstva za nju, ili na drugi način učestvovao u njenoj izgradnji.
Bože, blagoslovi ovu džamiju i na nju spusti Svoju milost.
Neka bude draga ljudima i neka oni u njoj nalaze mir i utjehu.
Neka u njoj djeca uče istine i stasavaju u dobre ljude.
Blagoslovi ovaj grad i ovaj kraj i čuvaj ga od svakog zla i katastrofe”, poručio je.
(Vijesti.ba / MINA)