Njegov novi izvještaj pokazuje da se 2024. godine, „51 odsto svih smrti uzrokovanih terorizmom” dogodilo u Sahelu – a to je 3.885 od ukupno 7.555 u svijetu.
Izvještaj GTI kaže da, dok svjetske brojke opadaju sa vrhunca od 11.000 smrti iz 2015. godine, brojka za Sahel je porasla skoro desetostruko od 2019. godine, kako ekstremističke i pobunjeničke grupe „nastavljaju da posvećuju pažnju” ovom regionu.
Indeks objavljuje Institut za ekonomiju i mir, ekspertska grupa posvećena istraživanju svjetskog mira i sukoba.
On terorizam definiše kao „zaprećenu ili pravu upotrebu ilegalne sile i nasilja od nedržavnih aktera da bi se stekao politički, ekonomski, vjerski ili socijalni cilj kroz strah, prinudu ili zastrašivanje”.
Lociran direktno na jugu od pustinje Sahare, Sahel se prostire od zapadne obale Afrike na istok preko čitavog kontinenta.
Definicija ovog regiona prema GTI-u obuhvata dijelove 10 zemalja: Burkina Faso, Mali, Niger, Kamerun, Gvineja, Gambija, Senegal, Nigerija, Čad i Mauritanija.
Sahel ima neke od najvećih stopa nataliteta na svijetu, a skoro dvije trećine stanovništva je mlađe od 25 godina.
Za razliku od Zapada, gdje je „u porastu terorizam usamljeničkog aktera”, Sahel je doživio ubrzano širenje ekstremističkih džihadističkih grupa, prema ovom izvještaju.
U njemu se kaže da većinu napada izvršavaju dvije organizacije: ogranak Islamske države za Sahel i Džamat Nusrat al-Islam val Muslimen (JNIM) – ogranak Al Kaide.
„Oni pokušavaju da uvedu nove pravne poretke”, objašnjava Niagale Bagadžoko, predsjedavajuća Afričke mreže bezbjednosnog sektora.
„Pokušavaju da primjene pravdu posebno zasnovanu na Šerijatskim zakonima.”
A u tom procesu, kaže on, „one se nadmeću jedna sa drugom” za teritoriju i uticaj.
IS-Sahel je navodno udvostručio količinu teritorije koju kontroliše u Maliju od državnih udara u zemlji iz 2020. i 2021. godine – uglavnom na istoku blizu granica sa Burkinom Faso i Nigerom – dok je JNIM takođe nastavio da širi domašaj, prema panelu eksperata UN-a o Maliju.
Izvještaj GTI-ja ističe da su obje grupe regrutovale više boraca, među njima i djecu vojnike u slučaju Islamske države.
„U nekim slučajevima, ljudi nemaju drugog izbora kad dođu u situaciju da biraju da se pridruže ekstremističkoj grupi”, kaže Beverli Očieng, viša analitičarka specijalizovana za Frankofonu Afriku pri Kontroli rizika, savjetodavnoj grupi za gepolitiku rizika.
„Ovu su zajednice koje su veoma ranjive.”
Izvještaj GTI-ja objašnjava kako su politička nestabilnost i loše upravljanje idealni uslovi za rast pobunjeničkih grupa, ukazujući na ratni sukob kao „primarni podstrekač na terorizam”.
Sahel se ponekad naziva „pojasom državnih udara” Afrike.
Od 2020. godine izvedeno je šest uspješnih državnih udara u regionu: dva u Maliju, dva u Burkini Faso, jedan u Gvineji i jedan u Nigeru.
Ovim zemljama sada svima upravljaju vojne hunte.
„Sahel je doživio slom državnog društva”, kaže doktor Folahanmi Aina, ekspert za region na Univerzitetu SOAS u Londonu.
„Na sve su uticale godine zapuštenosti od političkih lidera koji nisu nužno stavljali prioritet na upravljanje s narodom na umu, a lokalna nezadovoljstva su se zagnojila, dovevši do nastanka terorističkih grupa koje pokušavaju sve to da iskoriste”.
Došlo je do percepcije da civilne vlade ne mogu da se bore protiv bezbjednosnih pretnji od pobunjeničkih grupa, „ali uprkos tome što su ove hunte preuzele vlast, nisu nužno popravile situaciju na terenu i zapravo se nesigurnost samo pogoršala”, kaže doktor Aina.
„Hunte su profesionalno nepripremljene za poteškoće vladavine.”
Štaviše, 2024. godine, Burkina Faso je „ostala zemlja najpogođenija terorizmom drugu godinu zaredom”, prema GTI.
Za 14 godina otkako se vodi ovaj izvještaj, to je jedina zemlja koja se našla na samom vrhu liste, a da nije Irak ili Avganistan.
Džihadističke grupe održavaju operacije u Sahelu uz pomoć čitavog dijapazona ilegalnih ekonomskih aktivnosti, među kojima su otmice za otkupninu i krađa stoke, prema izvještaju GTI.
Sahel je takođe postao ključna ruta za trgovce drogom koji nose kokain iz Južne Amerike u Evropu, a u izvještaju se ističe da „trgovina drogom predstavlja jednu od finansijski najunosnijih ilegalnih aktivnosti povezanih sa terorizmom u Sahelu.”
On ističe da se, međutim, neke grupe klone direktnog učešća u organizovanom kriminalu, preferirajući da „zarađuju novac uvodeći porez ili pružajući bezbednost i zaštitu u zamjenu za isplatu”.
U izvještaju se objašnjava: „Ovaj model ne samo da generiše prihode već i pomaže ovim grupama da se integrišu u lokalne zajednice, pojačavši njihov uticaj.”
Pobunjeničke grupe takođe žude za kontrolom nad izdašnim prirodnim bogatstvima u Sahelu.
Niger je sedmi najveći proizvođač uranijuma na svijetu, a neregulisani zlatni rudnici koji se mogu naći u čitavom regionu često se iskorišćavaju od takvih kao što su IS-Sahel i JNIM.
Poslije skorašnjeg talasa državnih udara, vlade iz Sahela udaljile su se od zapadnih saveznika, kao što su Francuska i SAD, ka Kini i Rusiji u potrazi za podrškom u borbi protiv ekstremista.
„U ovom trenutku vidimo da Rusija preuzima odlučnu kontrolu nad ruskim paravojskama u regionu poznatim kao Afrički korpus [bivši Vagner]”, kaže Očieng.
„Njihov posao je da obuče i podrže lokalne vojske tako da mogu da se bore protiv pobune u regionu, ali to do sada nije bilo efikasno.”
Kao posljedica toga, izvještaj GTI upozorava da trenutno postoji rizik od prelivanja sa takozvanog „epicentra terora” na susjedne zemlje.
Štaviše, on kaže da bi to već moglo da se dešava – Togo je zabilježio 10 napada i 52 smrti 2024. godine, najviše otkako je počeo da se vodi ovaj indeks.
Oni su bili uglavnom koncentrisani duž granice zemlje sa Burkinom Faso.
Očieng se slaže s ovom ocjenom, rekavši da je „širenje ekstremističkih grupa u okviru regiona u zemljama kao što su Benin, Togo ili druge obalske zapadnoafričke države izgleda neizbježno.”
(Vijesti.ba)