Madridski AS je povodom El Clasica, koji od 20 sati Real i Barcelona igraju za španski Superkup u saudijskom Rijadu, razgovarao s Robertom Prosinečkim, jer je on jedan od rijetkih fudbalera koji je igrao i za Real i za Barcelonu.
Međutim, u oba kluba je razočarao. Nije pružio ni blizu koliko se od njega očekivalo.
U Real je došao u ljeto 1991. za tada nevjerovatnih 450 miliona peseta. Kao najbolji mladi (22) fudbaler svijeta, omladinski prvak svijeta s Jugoslavijom, koju je vodio do tog naslova, kao i Crvenu zvezdu do evropske titule, Prosinečki je bio predodređen da Realu postane ono što je u ovoj eri postao Luka Modrić. Ali, povrede koljena i nesportski život učinile su da Prosinečki napusti Real nakon samo tri godine i tek s jednim trofejom, Kupom kralja.
Zatim se sjajno vratio u Oviedu, pod Radomirom Antićem, pa je nakon jedne sezone tamo izborio transfer u Barcelonu kod Johana Cruyffa. Ali tamo su ga također sasjekle povrede, a zatim je Cruyffa zamijenio Bobby Robson, koji je odmah otpisao Prosinečkog. As je podsjetio na sve ovo, kao i na to da Prosinečkog zbog jako osjetljivih koljena u Španiji zovu Stakleni, prenosi Index.
Smeta li Vam što ste poznati pod tim nadimkom?
Prije me je smetalo. Čuo sam da u zadnje vrijeme tako zovu Hazarda. Istina je da sam često bio povrijeđen i da je to često bila tema razgovora, ali ja sam taj kojem su te česte povrede najviše smetale.
Je li to razlog Vašeg neuspjeha u Realu i Barceloni?
Niz je razloga koji su tome kumovali. Nisam imao sreće. U Real sam došao kad je na Balkanu bjesnio rat. Porodica mi je ostala tamo, a ja sam u Madridu živio sam. Na početku su me sasjekle povrede i veliki pritisak. Tako da nikako nisam uspijevao pokazati svoju najbolju verziju. Ali više ne razmišljam o tome. Takav je život. Ne žalim ni za čim. Jako sam ponosan jer sam igrao za dva najveća kluba na svijetu. Istina je da nisam uspio, ali imam lijepe uspomene na vrijeme provedeno u Španiji. Nastojim razmišljati pozitivno.
Uvijek ste pušili. Sigurno Vam to nije pomagalo?
Bilo je to drugačije vrijeme. Da, pušio sam i nikada nisam prestao, ali ne mislim da je to bio razlog mojih problema s povredama.
Ističete da nosite puno lijepih uspomena iz Španije. Takve sigurno nisu dva naslova izgubljena dvije godina zaredom kod Tenerifea?
To je nevjerovatno, nezamislivo. Izgubiti naslove, dva prvenstva zaredom u zadnjem kolu i oba puta kod istog protivnika… To je jako boljelo.
Preporodili ste se u Oviedu i tako izborili transfer u Barcelonu 1995.?
Atletico me također htio, ali otišao sam u Barcelonu jer sam jako želio raditi pod Cruyffom. Ali nije ispalo dobro. Atleti, koji sam odbio zbog Barce, te je sezone uzeo duplu krunu. Mi smo izgubili od njih u finalu kupa, a u prvenstvu bili tek treći i Johan je morao otići. Došao je Robson, koji me uopće nije htio i to je bio moj kraj u Barci.
Za koga navijate u El Clasicu danas?
Navijač sam Reala. To je bio moj prvi klub u Španiji i zato mi je poseban.
Kako objašnjavate fenomen Luke Modrića, koji s 38 godina igra na najvišem nivou?
On je doista fenomen i to je najbolji opis njega. Toliko vodi računa o sebi, živi za fudbal. Igra briljantno i veliki je profesionalac.
(Vijesti.ba)