Čovjek je u mjesecu ramazanu mnogo više čovjek jer ga post vraća njegovoj suštini. Post podrazumijeva stanovitu šutnju čovjeka – tijelo u njemu treba da šuti, a duša da govori. Stoga je post u ramazanu praznik za dušu – kazao je u intervjuu Feni savjetnik reisu-l-uleme Mustafa Prljača, govoreći o duhovnim, fizičkim i socijalnim aspektima posta.
Muslimani u Bosni i Hercegovini i širom svijeta, večeras klanjaju prvu teraviju a sutra poste prvi dan mjeseca ramazana.
Na pitanje u čemu se ogleda značaj tog mjeseca, on pojašnjava da post u čovjeku pokreće mnoge pozitivne procese, pa i one zatomljene.
– Kur'an kaže da je post propisan da bi ljudi bili bogobojazni. Oni, pak, mogu biti bogobojazni i bez posta, što znači da post značajno povećava tu bogobojaznost i dovodi je i do onih najtananijih dijelova čovjekovog bića. Bogobojaznost budi čovjekov duh, pa on bolje vidi i poima stvari i više se boji Boga, čuva se da se ne ogriješi o Njegovu riječ, da ne učini nešto što Njemu nije drago – navodi Prljača.
Osim stomaka, poste i oči, uši, ruke, noge…
Vrijednost svakog čovjekovog postupka u mjesecu ramazanu, dodaje on, dobija na vrijednosti i ona se uvećava do sedam stotina puta. To je rečeno za dobro djelo, a možda je tako i s lošim, kazao je. Post zahtijeva da ne posti samo stomak, već svi čovjekovi organi – i oči i uši i ruke i noge i spolni organ i jezik, sve.
– Čovjek je u ramazanu mnogo više čovjek, osjetljiviji je na teškoću drugog i lakše se odaziva njegovoj potrebi. Ramazan ima naglašen društveni karakter: ljudi se mnogo više druže, zajednički obavljaju namaze, zajednički iftare, sehure – kaže Mustafa Prljača.
Osim toga, dodaje da sam post ima svoje zahtjeve, ne dopušta da se u njemu nešto ružno govori, ogovara, vrijeđa, da se uzvraća na nečije zlo, da se neko povrijedi, omalovaži, da se nekome nanese nepravda ili nasilje. To doprinosi stvaranju mnogo ljepšeg i boljeg društvenog ambijenta, čišćeg i humanijeg. To svi osjećaju, čak i nemuslimani. To osjećaju i životinje, jer postači i o njima vode veću brigu i pažljiviji su prema njima.
Post je, doista, prilika da se duhovno pročistimo, da se približimo Dragome Bogu i da učinimo što više dobra i tako se domognemo velikog blaga: oprosta grijeha i Božije milosti. To je prilika za svakog čovjeka i treba je iskoristiti. Nesretan je onaj kome ramazan prođe, a on ne bude oslobođen grijeha, mišljenja je Prljača.
Mjesec ramazan u kontektu turbulentnih događaja
I ove godine mjesec ramazan nas zatiče u veoma turbulentnom vremenu – ratovi, pogoršana ekonomsko-socijalna, politička i sigurnosna situacija, nemiri i nepravda u velikom dijelu svijeta. Na pitanje šta možemo učiniti da budemo sudionici njegove promjene, Mustafa Prljača smatra da se situacija u svijetu sve više usložnjava, civilizacija se urušava i moralno propada.
– Javnu scenu sve više obilježavaju nedostojni ljudi – oholi, grabežljivi i zli, bez straha od Boga i bez brige za običnog čovjeka. To ljudima zagorčava život i lišava ih slasti života. Nažalost, ti koji se pojavljuju na sceni ne dolaze niotkuda, oni su izdanci društvene stvarnosti – niču iz nje, razvijaju se i hrane onim što ta stvarnost ostavlja za sobom. Stvarnost, dakle, nije dobra. Malo je u njoj zikra, malo zahvalnosti Bogu, malo nastojanja da se Bog poštuje i da se Njegova riječ provodi u život. Malo brige o krunskom Božijem stvorenju – čovjeku. Zato je mnogo bolesti, fizičkih i duhovnih, koje se sve više šire, poput zaraze – smatra on.
Stoga je ramazan prilika, dodaje, da svako vidi gdje je on. Svako može promijeniti sebe, svima je data ta mogućnost. Bog dragi nikog ne lišava toga. Vrata dobra su, smatra Prljača, otvorena pred svakim ko želi ući na njih. Čovjek treba biti aktivan u oblikovanju životne stvarnosti, davati svoj doprinos, žrtvovati svoje vrijeme i sredstva, ulagati trud.
– U Kur'anu se kaže: Allah neće promijeniti situaciju jednog naroda dok taj narod ne promijeni ono što je u njemu.
– To su krupne riječi i do bola istinite. Ne može se drukčije promijeniti postojeće stanje. Mora biti uložen velik trud, individualni i kolektivni, i mora se posegnuti za adekvatnim sredstvom. Ako je, primjera radi, glasanje adekvatno sredstvo za promjenu loše vlasti, onda treba glasati. Trebaju svi glasati i pritom imati dobru namjeru – smatra Prljača.
Na pitanje koliko smo danas svjesni važnosti učenja sadržanog u Božijim objavama, Mustafa Prljača podsjeća da je objavljivanje Kur'ana započeto u mjesecu ramazanu, mjesecu posta.
– Izgleda da su i sve ranije objave objavljene u mjesecu posta, post i Božija riječ su, čini se, vrlo bliski. I veličanstveno je to što je objavljivanje Kur'ana započeto riječima: Uči, u ime Gospodara svoga! U tome ima sugestije: ako se ne uči u ime Gospodara, ako se znanje ne stječe radi Njega i ostvarivanja ciljeva koje je On proklamirao, onda to može biti opasno, znanje može biti upotrijebljeno u nečasne svrhe i predstavljati veliku nevolju za čovjeka i za cjelokupan život. Danas je to svakom vidljivo. Danas se sve manje radujemo naučnim postignućima, a sve ih se više bojimo. Jer se zloupotrebljavaju i koriste za agresiju, ubijanje, pljačkanje i otimanje tuđe imovine, porobljavanje. Malo se koriste za interes čovjekov – podvukao je.
Današnji čovjek je odaljen od Boga
Primjećuje da je današnji čovjek odaljen od Boga, njegov život nije uređen po Božijim pravilima, puno je grijeha, a malo istinske pobožnosti; puno je prijetvornosti, a malo iskrenosti; puno laži a malo istine.
Posljedice toga su zastrašujuće, smatra Prljača, život je obezduhovljen i lišen mnoge ljepote i sjaja, topline i ljubavi. Još su stari učenjaci govorili da će Bog onima koji se okrenu od Njegove objave – prijatnost druženja sa Njim zamijeniti neprijatnošću rastanka.
– I evo, to se desilo, gledamo to svakoga dana. Otuda ovaj ovoliki nered. Jer, svaki Božiji propis ide za tim da čovjeka održi u miru i harmoniji s drugim sudjelnicima u životu i svaki oslobađa jednu pozitivnu energiju koja doprinosi ugodnosti života. Obrnuto – svako kršenje Božijeg propisa izaziva nered i pometnju i čovjeka dovodi u konflikt s drugim sudjelnicima u životu i opterećuje životni ambijent, pritišće ga i čini zagušljivim; lišava ga mirisa – naveo je on.
Prema tome, tvrdi Mustafa Prljača, vratiti se Bogu, Njegovoj objavi znači vratiti se onom izvornom sebi. Jer smo izvorno svi bili čisti, na ovaj svijet smo došli u čistoj vjeri i prirodi. Pridržavanjem vjere, objavljene vjere, održavamo čistoću te svoje izvorne prirode. Vjera je lijepa, kao što je lijepo i sve što dolazi od Allaha.
– Treba iskoristiti blagoslovljeno ramazansko vrijeme, što više se družiti s Kur'anom i što više vremena provoditi u namazu. Poslanik, a.s., je rekao: “Da moj umet zna kakve sve blagodati ramazan nosi u sebi, poželio bi da cijela godina bude ramazan!”. Ramazan je jedna od onih blagodati čijih vrijednosti čovjek nikad nije do kraja svjestan, na primjer, mladosti i zdravlja. Čovjek njihove vrijednosti bude svjesniji tek kada odu ili kada ih trajno izgubi – poručio je Mustafa Prljača u intervjuu za Fenu.
(Vijesti.ba / FENA)