Bijela dvospratnica s prizemljem posađena na samu morsku crtu. More joj dopire do zidova. Na drugoj, manjoj fotografiji, snimljen je ugao kuće, vidi se da je podignuta na nasipu, a zidove kuće oplakuje more, piše Slobodna Dalmacija.
– Ovoj kući treba plovidbena, a ne upotrebna dozvola – smije se prijatelj. I grdno griješi. Ovoj kući ne treba nikakva dozvola, jer sve dozvole ima! Ona je tu, na samom rubu mora, podignuta potpuno legalno i zakonito, po svim pozitivnim propisima Republike Hrvatske. I, ono što je najvažnije, nije na pomorskom dobru!
E kako sad to?! Lijepo. Dođite u Seline, mjesto u općini Starigrad Paklenica, uvalu Jaz, i sve će vam biti jasno.
– Kako što vidite, kuća nije na pomorskom dobru. Nego tačno na rubu, gdje završava i parcela – kaže općinski načelnik Krste Ramić. Novinari su ga zamolili da im bude vodič i da objasni kako je po zakonu bilo moguće izgraditi ovakav objekt na samoj morskoj crti.
– Vjerujte, prije nisam bio na ovoj lokaciji, ali kad ste me nazvali i pokazali sliku, odmah sam sve provjerio. Kuća je podignuta 2018, ima uredno izdanu građevinsku dozvolu, i ni milimetra nije na pomorskom dobru, nego tačno na granici svoje parcele. A more koje je na slici oplakuje je zapravo plima, koja ovdje zna biti i do metar visoka. Plima je prekrila dio plaže, odnosno pomorskog dobra, pa na slici izgleda kao da kuća izranja iz mora – objašnjava.
I stvarno, u naravi je to nešto malo drukčija situacija, ali opet toliko nadrealna da se morate upitati zašto je nekome uopće palo na pamet na tom mjestu graditi. Naravno, krivo pitanje, neko je to napravio zato što je mogao i pritom na svemu lijepo zaradio. A gradila je firma iz Zagreba. Od lokalnih je ljudi kupila zemljište i na njemu, sve prema uvjetima iz općinskog plana, podigla apartmanski objekt manji od 400 metara kvadratnih, tako da nije ni trebala uporabnu dozvolu. Tačno u obliku parcele podignuti su i okolni zidovi, sama kuća je uzdignuta na velikom nasipu. Kako je građevinska dozvola uredna, svi doprinosi su plaćeni, a ni Lučka kapetanija nije imala nekih prigovora, ime investitora odlučili smo ne spominjati, jer stvarno nisu u nikakvom prekršaju, ali…
– Da, to “ali” i mene muči. To što su nekad stvari po zakonu ne znači da su nužno dobre. Ovakvih slučajeva u našoj općini nema puno, ali, nažalost, ima na mnogim mjestima uz obalu – ulazi načelnik u polemiku. Bolje reći u bit problema, kako zaštititi obalu od ovakve legalne gradnje. Ne one nelegalne kasnije legalizirane, kakvih je gotovo 90 posto bilo na našoj obali, nego ovakve koja je predviđena i omogućena prostornim planovima, a kada zgrada nikne, svatko se pita tko mu je izdao dozvolu za tog “čudnovatog kljunaša”. Ovdje te sumnje uistinu nije potrebno produbljivati jer provjerom u županijskom uredu za izdavanje građevinskih dozvola i uvidom u dokumentaciju uvjerili smo se da je sve napravljeno po zakonu. No ima jedan detalj, a u detalju se, vele, vrag krije…
Gdje je granica?
– Gledajte – pokazuje Ramić mjesto gdje završava zid kuće i počinje komadić plaže nasute riječnim šljunkom.
– Tačno na ovom mjestu završava parcela i počinje pomorsko dobro. Znači završava privatna i počinje javna imovina. E ta granica pomorskog dobra je ovdje određena još 2005, ali još nije službeno usvojena. Granica pomorskog dobra je određena na području cijele općine, ali na svim dijelovima nije i potvrđena, jer su se javljali neki prigovori, što je cijeli proces knjiženja granice pomorskog dobra razvuklo i zakompliciralo – objašnjava Ramić za Slobodnu Dalmaciju gdje možete pročitati kompletan tekst.