Ovaj put IDF nije želio ništa prepustiti slučaju, pa su nakon potvrde lokacije, za svaki slučaj izbacili 80 bombi i razorili četiri okolne zgrade, ali i Nasrallahov bunker.
Iako su taj i drugi napadi na vodstvo Hezbolaha, uključujući i one s pejdžerima i voki-tokijima, velik uspjeh izraelske obavještajne zajednice i vojske, ovo su zapravo i jedini uspjesi u 40 godina rata Izraela i Hezbolaha.
Nakon neuspjeha snažne vojne intervencije iz 2006., izraelske obavještajne službe reorganizirale su funkcionisanje i posvetile se strpljivom skupljanju informacija, piše Financial Times.
Iduća dva desetljeća izraelski Odjel 8200, koji se bavi skupljanjem informacija iz najrazličitijih elektroničkih signala (ne nužno komunikacijskih uređaja) u saradnji s Amanom, vojno-obavještajnom službom, vršili su dubinsku analizu velike količine podataka da bi mapirali razvoj Hezbolaha.
O kakvoj je koncepcijskoj promjeni riječ, najbolje pokazuje i to da izraelske obavještajne službe nisu Hezbolah više zvale “terorističkom grupom”, nego “vojskom terora”, što znači da su ih proučavali kao što bi sirijsku ili iransku vojsku.
“Hezbolah je za Izrael bio zagonetka zamotana u križaljku, zamotana u osmosmjerku”, kako piše Financial Times, i to sve do 2012. kad su izašli iz svojih skrovišta i pridružili se građanskom ratu u Siriji kako bi podržali Bašara al-Assada. To je stvorilo savršenu priliku Izraelu da počne slagati puno detaljniju “obavještajnu sliku” Hezbolaha: ko komanduje vojnim operacijama, ko dobiva promaknuća, ko je korumpiran, ko se upravo vratio sa neobjašnjivih putovanja.
Iako su Hezbolahovi borci očvrsnuli u krvavom sirijskom građanskom ratu, isto tako su morali i pojačati regrutaciju, što zbog zahtjeva ratišta, što zbog gubitaka, a to je također dalo priliku Izraelu da ubaci svoje agente ili da pronađe potencijalne prebjege.
“Sirija je bila početak širenja Hezbolaha”, rekla je Randa Slim, programska direktorica Instituta za Bliski istok u Washingtonu. “To je oslabilo njihove mehanizme unutrašnje kontrole i otvorilo vrata za infiltraciju na velikoj razini.”
Rat u Siriji stvorio je i obilje podataka, od kojih su mnogi i javno dostupni izraelskim špijunima i algoritmima da ih prerade. Osmrtnice u formi “mučeničkog postera” koje redovito koristi Hezbolah, a na njima se nalaze mrvice, ali i grumeni najrazličitijih informacija: odakle je rodom borac, gdje je poginuo, ko je krug njegovih prijatelja koji su na društvenim mrežama objavljivali vijest o njegovoj smrti. Sahrane su otkrivali još više toga jer ponekad bi se na njima pojavljivalo i više vodstvo Hezbolaha, makar i nakratko.
Razotkrili su se u Siriji, pa je do tada tajnovita skupina odjednom morala ostati u kontaktu i dijeliti informacije s ozloglašeno korumpiranom sirijskom obavještajnom službom ili s ruskim obavještajnim službama, koje su Amerikanci redovito pratili.
“Prešli su put od vrlo discipliniranih i čistunaca do nekoga ko je (kada je branio Assada) puštao puno više ljudi nego što je trebao”, rekao je Yezid Sayigh, viši saradnik u Carnegie Middle East Centeru. “Samozadovoljstvo i arogancija popraćeni su pomakom u članstvu – počeli su postajati mlitavi.”
Izraelski fokus na Hezbolah potpomognut je i činjenicom da Izrael posjedu neusporedivu tehnološku nadmoć: špijunski sateliti, sofisticirani dronovi i hakerske mogućnosti koje svaki mobitel pretvaraju u uređaj za prisluškivanje, prenosi Dnevnik.hr.
Kada je borac Hezbolaha identificiran, njegovi dnevni obrasci kretanja šalju se u bazu podataka koja se puni iz uređaja koji uključuju mobitel njegove supruge, brojač kilometara na njegovu “pametnom autu” ili uređaj za navigaciju. Sve te informacije mogu se uhvatiti kroz različite izvore: iz drona koji mu preleti iznad glave, hakirane kamere za nadzor prometa pored koje je baš prolazio, pa sve do glasa koji mu je slučajno uhvaćen na mikrofonu ugrađenom na daljinske uređaje modernih televizora.
Sve to hranilo je golemu bazu podataka, a tražilo je vremena i strpljenja da se skupi, što se i isplatilo jer je već na početku zračnih operacija u Libanonu IDF gađao 3000 potencijalnih Hezbolahovih uporišta i meta jer je imao od obavještajne zajednice pripremljene podatke.
Sve je kulminiralo prošli petak s Nasrallahovim ubistvom, činom koji je prethodnik Benjamina Netanyahuov, Ehud Olmert, odobrio 2006. godine, ali IDF ga nije uspio izvršiti.
(Vijesti.ba)