U organizaciji nezavisnih građana i umjetnika, performans je upriličen kao snažan, ali dostojanstven izraz nezadovoljstva. Četvorica učesnika su u tišini, noseći improvizirani tabut umotan u bijele ćefine, prošli između okupljenih građana koji su formirali simbolični koridor – od ulaza u zgradu uprave do klupe na travnjaku, piše Glas Stoac.
Tabut je bio prazan – ali njegova poruka nije.
Bez ijedne izgovorene riječi, poslana je poruka o odsustvu osnovnih prava, odbacivanju jednakosti i uskraćivanju dostojanstva.
Pravo na ukop – temeljno ljudsko pravo – ovim performansom simbolično je predstavljeno kao nešto što se osporava, uprkos univerzalnim vrijednostima koje bi morale stajati iznad svake ideološke ili političke odluke.
Organizatori naglašavaju da akcija nije bila ni politička ni vjerska manifestacija, već izraz građanske svijesti i moralne odgovornosti prema zajedničkom životu i osnovnim ljudskim pravima.
“Ako nema mjesta za mrtve – kako će ga biti za žive?”
Time je završena umjetnička poruka – tiha, ali jasna.
Foto: Nermin Bise
(Vijesti.ba)