Na adresu našeg portala stigla je poruka, komentar i viđenje današnje i moguće situacije u BiH za narednih 10-20 godina koje je napisala rođena Krajiškinja Sebina Mašinović, koja danas živi i radi u Švedskoj. Pročitajte njeno razmišljanje u cjelosti:
“Ovo što pišem su moja lična razmišljanja, dojmovi, sugestije, želje i nade!
Prateći dešavanja u našoj Bosni, gledajući ljepote i krhkost ovih krajeva dotakne me miris kahve u avlijama, radosno dječije čavrljanje na putu.
Divne li ove zemlje što s koljena na koljeno budi radost, zahvalnost i podsjeća na odgovornost!
Da, odgovornost nas sviju da održimo vjekovne tradicije, da čuvamo baštine naših didova i majki. Majka rahmetli je pričala o sadnji tikvica kako bi se što više djece i omladine naučilo plivati. Tako je da, tikvice su se sušile i vezale oko struka, oko ruku…mijesto kao današnji šlaufovi i rukavice. Efekat je bio isti. Mnoga sretna lica na našim rijekama, moru, bazenu.
Bilo kako bilo sve se mijenja pa i mi. Danas smo rasuti biseri širom ove naše planete koju zajedno trebamo čuvati. A kako ja jedna mala jedinka mogu čuvati planetu?
Šta sam ja u velikom svijetu ako ne jedno tijelo u jednom dijelu jednog tijela.
Želim reći da smo svi mi zajedno jedno veliko bogatstvo ove planete, Univerzuma.
Nije važno da li mi živimo u Cazinu, Krupi ili u dalekoj Švedskoj jer ono što jesmo to ide s nama jer to je u nama samima.
Bosna je uvijek u srcu Bosanaca ma gdje oni bili.
Trenutno živim i radim u Švedskoj, volim i poštujem i Bosnu i Švedsku.
Gledajući i slušajući o masovnom odlasku Bosanaca u evropske zemlje, doseljenjima u Bosnu iz drugih krajeva svijeta, ne mogu a da se ne sjetim John Lenona i njegove mi drage pjesme “Imagine… Zamisli”.
Što za 10-20 godina? Odakle će pristizati sredstva za opstanak države kao institucije? Kad nestanu generacije dijaspore koje su nekad početkom 90-tih rasule se po svijetu i iste te obavljale Bosnu gradeći porušene kuće, fabrike, mostove.
I kada kažem rasule se po svijetu podrazumijevam i Bosnu pod svijet. Stvarali smo, gradili, obnavljali doprinosili novim radnim mjestima. Što smo više gradili to je više ljudi moglo da radi a kada ljudi rade i troše više tako da i trgovina cvjeta. Nova radna mjesta ne stvaraju političari, nova radna mjesta stvaramo svi mi zajedno.
Politika je važan motor u jednoj državi i ako je u kvaru neki dio, motor automatski zastajkuje, a možda i stane. Što više reći?!
A kakva nas to radna mjesta čekaju? Kada vremenom dođe do smjena generacija i naši podmladci grade tamo gdje žive, gdje život provode koliko će fasada i sanitarije se montirati i stavljati na ovim prostorima.
Da li će ljudi koji danas odlaze, vraćati se u Bosnu ili ne? Kada i zašto?
Dugo godina susrećem ljude iz cijelog svijeta koji iz različitih razloga dolaze na biro za zapošljavanje u Švedskoj. Biro rada ili Arbetsförmedlingen funkcionira na jedan specifičan način u Švedskoj. Ljudima se nudi različita vrsta pomoći ovisno od kompetencija i prepozicija.
Ono što ja mogu slobodno reći je da svaki čovjek, došao on iz razvijenih ili nerazvijenih zemalja želi isto. Osjećaj sigurnosti, da bude prihvaćen u zajednici, da ima primanje i smještaj.
Dok god ove nekakve osnovne potrebe (Maslow) nisu ispunjene čovjek ne može naprijed.
Znači svaki puta kada izgubimo posao, stan ili naše mjesto u društvu mi se vraćamo na početak.
Ljudi koji imaju predispozicije od početka, osiguran stan, situiranost u društvu, završen fakultet i obećano radno mjesto mogu da idu dalje brzo. Omladina koja završava fakultete u Bosni ili bilo gdje u svijetu i prva je generacija u familiji ima puno duži put do daljeg napretka.
Mito i korupcija usporavaju razvoj zajednice i svaki pojedinac je odgovoran da pripomogne zaustavljanju istog. Ljudi traže bolje i što je bolje za njih, porodice i društvo.
Niko, ama baš niko nije vrijedniji član zajednice sa ili bez diplome..samo imamo različite uloge u društvu, a svi trebamo.
Kao zaposlena u državnoj ustanovi dužnost mi je i obaveza raditi svoj posao bez ikakvih extra naknada, jer sam plaćena za svoj posao isto kao i jedan zidar.
Željela bih napomenuti da AI (artificiell intelligens) je budućnost . Mnoga zanimanja nestaju sa digitalnom transformacijom i veliki dio poslova za koje je trebao fakultet nestaje, a nastaju nova.
Apel za omladinu: Informišite se dobro prije nego što donesene odluke koji fakultet želite upisati. Pogledajte prognoze npr u EURES za Evropsko tržište rada.
Dobar dio zdravstva i državnih ustanova se već uveliko digitalizira i otvara nove mogućnosti!
Zašto ne prekvalifikovati ove prostore u turizam? Ne građenjem ustanova, već očuvanjem prirode, znamenitosti u ime naših djedova.”- napisala je za portal Cazin.net Sebina Mašinović.
Izvor:
Cazin.net