Planina Kamešnica smještena je u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, gdje čini prirodnu granicu sa susjednom državom Hrvatskom.
Pripada Dinarskom gorju. Konj (1856 m/nv) je najviši vrh Kamešnice i nalazi se na teritoriji Bosne i Hercegovine. Na padinama Kamešnice kraški kamenjar zauzima veliku površinu i vjerovatno je po tome ta planina dobila ime.
U blizini Kamešnice je Livno, udaljeno oko 15 kilometara, čija se stara jezgra smjestila na izvoru rijeke Bistrice.
To slikovito i historijsko mjesto ima veliki potencijal za razvoj planinskog turizma. U Livnu su dva planinarska društva, PD ”Cincar” i PD ”Kamešnica”.
Na okolnim planinama uspostavili su postojeću infrastrukturu, o kojoj brinu i održavaju ih. Tako su markirane mnoge pješačke staze i izgrađeno nekoliko planinarskih domova, kuća i skloništa.
Sve to privlači brojne planinare posebno one iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, koji najčešće posjećuju taj prelijepi kraj.
Osim na Kamešnici, moguće su mnoge zanimljive i izazovne ture i na planinama u blizini Livna – na Cincaru (2006 m), Troglavu (1913 m), Tušnici (1697 m), Malovanu (1826 m), Stožerniku (1758 m) te malo dalje na Šatoru (1873 m), Vitorogu (1906 m), Raduši (1956 m) i Ljubuši (1797 m).
Kamešnica je posebno atraktivna u proljetnim i jesenjim mjesecima. Vidici koji se pružaju sa njenog glavnog grebena i najviših vrhova daju posebnu dimenziju i šarm.
Planinarski i turistički vodič Braco Babić na svom blogu (bracobabic.com) dočarao je ljepote tog područja, istakao specifičnu klimu sa malo oborina i geografski položaj te upozorio na mećavu i lavine kao potencijalnu opasnost u zimskom periodu.
U nizu kojeg čine Ilica – Dinara – Troglav, Kamešnica je najmanje poznata i teško pristupačna planina.
Veći njezin dio, s najvišim vrhom Konj, pruža se pravcem sjeverozapad – jugoistok u duljini oko 20 km. Počinje kao široka visoravan kod Vaganjskog sedla (1173 m/nv), gdje graniči s Prolog-planinom koja je povezuje sa Troglavom.
Postepeno se izdiže kao Donja Kamešnica u jugoistočnom smjeru prema glavnom grebenu na kojem je najviši vrh Konj (1856 m/nv), nakon kojeg naglo gubi visinu i kao odsječena završava nad Buškim jezerom (716 m/nv).
Kamešnica je tipično planinsko područje dubokoga krša i razvijenim krškim oblicima, oskudno vodom i siromašno vegetacijom.
Klimu u vršnoj zoni karakteriziraju oštre i duge zime, dok su ljeta kratka i prohladna s malo vedrih dana. Jedna od njenih najvećih karakteristika je relativno malo oborina, koje padnu uglavnom u obliku snijega i niske vlažnosti.
Zbog geografskog položaja, s jedne strane na udaru je mediteranske, a s druge strane kontinentalne klime. Kamešnica je stanište raznih biljnih i životinjskih vrsta, među kojima se ističe žuta sirištara – endemična biljka. Na prisojnim padinama (na hrvatskoj strani) vegetacija je oskudna, a na osojnima (na bosanskohercegovačkoj strani) razvijena je šuma bukve, jele i smreke.
Buško jezero
Na istočnoj strani Kamešnice je Buško jezero, smješteno na nadmorskoj visini od 716 metara. Jezero je površine 55,8 km², zapremine 782 miliona m³ i dubine do 17 metara. Površinom i zapreminom najveća je vještačka akumulacija u Bosni i Hercegovini i jedna od najvećih u Evropi.
Jezero je nastalo potapanjem Buškoga blata, sedamdesetih godina u prošlom stoljeću. U ljetnom periodu Buško jezero je pogodno za kupanje i sportove na vodi. Jezero je poribljeno (šaran, pastmka, podbila, babuška, klijen i som).
Planinarenje na Kamešnici
Najpovoljnije vrijeme za planinarenje na Kamešnici je u proljetnim i jesenjim mjesecima. Tad su temperature zraka puno ugodnije na usponu i ne treba nositi previše vode za piće, kao u ljetnim danima.
U zimskom periodu uspon na najviši vrh Kamešnice je zahtjevan i rizičan posebno u uvjetima ako su temperature niske i puše jak vjetar. Istovremeno, u slučaju da zapada veća količina snijega, može nastati mećava koja bitno otežava kretanje i orijentaciju posebno na vršnom grebenu ili nešto niže na krševitom terenu gdje su škrape obrasle grmljem.
Također od veće količine svježe napadalog snijega, koji se još nije slegao, može se formirati lavina koja predstavlja potencijalnu opasnost. Iz tog razloga treba biti oprezan posebno na strmim padinama i pod vršnim grebenom na kojem je najviši vrh Konj.
Babić podsjeća da se, 23.2.2013. godine na zimskom usponu prema najvišem vrhu Kamešnice – Konj (1856 m/nv), dogodila nesreća kad je snježna lavina zatrpala četvero alpinista iz Hrvatske.
Lavina se formirala na strmoj padini, od svježe napadalog snijega. Istog dana trojica su alipinista pronađena i zbrinuta, u splitsku i livanjsku bolnicu. U potragu za četvrtim alpinistom, Edvardom Reteljom (52), bilo je uključeno više od 150 gorskih spasavatelja iz Hrvatske i BiH. Tek sutradan poslijepodne pronađeno je njegovo tijelo, u podnožju 75-metarske litice preko koje je prošla lavina.
Planinarski uspon na vrh Konj
Uobičajeni i najkraći planinarski uspon na vrh Konj je iz sela Podgradina (725 m/nv) kod Livna.
Ko želi da bolje upozna planinu Kamešnicu krenut će od Vaganjskog sedla (1173 m/nv) na cesti Livno – Prolog – Sinj ili od planinske kuće ‘Orlovac’ (673 m/nv) na Donjim Koritima (u Hrvatskoj). Uspon je srednje težine, ukupno sa povratkom, traje oko 7 sati.
Kad je vedro nebo sa vrha se pruža odličan pogled, u svim smjerovima. Kao na dlanu vidi se Livno, Livanjsko polje sa mnogobrojnim selima i gotovo cijela Sinjska krajina.
Jasno se vide i mnoge planine: Šator, Staretina, Mala i Velika Golija, Slovinj, Cincar, Tušnica, Malovan, Stožer, Ravašnica, Raduša, Ljubuša, Vran-planina, Čvrsnica, Zavelim, Biokovo, Mosor, Svilaja i Dinara. Također se vide jezera – Buško, Lipsko i Mandečko, smještena u blizini Kamešnice.
(Vijesti.ba / FENA)