Vrlo je jednostavno, a i veoma važno kod vaspitanja djece – kada roditelj izgovara velike prijetnje upućene djetetu, a zna da ih nikada neće ispuniti, dijete prestaje da pazi na svoje ponašanje i počinje da bude lukavo.
“Ako ne središ igračke, baciću ih sve u kantu za smeće!”
I onda on ili ona ne srede igračke, a vi ne bacite te iste igračke, nego ih, još bolje, sredite. I svaki put prijetite sve većim i većim kaznama, posljedicama. I nema veze da li ih zovemo kaznama ili posljedicama, kad ih ionako – ne sprovodimo. I u jednom trenutku se sve jednostavno raspadne. Zašto? Zato što deca podjednako uče iz praznih prijetnji kao i iz pravedno primijenjenih posljedica – samo što jedno od toga nije dobro.
Ako prijetimo deci koja se loše ponašaju, a ono što prijetimo zapravo “ode u vjetar”, tada se osuđujemo na neuspjeh i ujedno potvrđujemo djetetovu sumnju da se može izvući iz svake obaveze, ma šta napravilo. Svaka prazna prijetnja uči dijete da se može izvući bez posljedice iz bilo čega. Roditelj je taj koji skreće pažnju na posljedicu, a ujedno je ne sprovodi, te tako uči djecu da budu podmukli, lažu i izbjegavaju posljedice lošeg ponašanja.
Problem do kojeg se dolazi praznim prijetnjama jeste zapravo nepotpuna socijalizacija. U najboljem slučaju, dijete koje je socijalizovano prihvata vrijednosti koje ima i njeguje roditelj. Ali što je još važnije, oni internalizuju te vrijednosti, odnosno i sami ih usvajaju. Prazne prijetnje na neki način ometaju taj proces budući da se nekonzistentno primijenjena pravila mogu da poštuju ili ne poštuju.
“Nekoliko razloga zašto je to tako”
Jedna od najvažnijih stvari za dijete u svakom odnosu je predvidljivost. Dakle, stvari treba da funkcionišu otprilike ovako: dijete zna koja su pravila i zna šta će se dogoditi ako ih ne poštuje. Prazna prijetnja podrazumijeva da dijete zna pravila, i s vremenom, uz više praznih prijetnji, nauči da se neće dogoditi ništa ako ih ne poštuje.
Predvidljivost i dosljednost stvara kod djeteta osjećaj sigurnosti, i to sve dok roditelj postavlja razumne posljedice za razumne “zločine”, odnosno nudi objašnjenje za posljedice koje nije samo “zato što sam ja tako rekla”. U idealnom slučaju, posljedice za loše ponašanje bi trebalo da budu eksplicitno objašnjene i povezane s vrijednostima za koje se roditelj nada da će dijete usvojiti: iskrenost, ljubaznost, integritet, sigurnost…
Dijete koje vidi da se pravila sprovode dosljedno, znajući da su razlozi objašnjeni i razumni, lakše će usvojiti pravila i ponašati se u skladu s njima. S druge strane, prazne prijetnje udaljavaju posljedice od pravih vrijednosti, jer je njihov cilj da ih zaplaše, a ne informišu. Vrijednost koju dijete uz takav proces razvija je – izbjegavanje kazne.
Kada dijete posluša jer se boji nerazumnih posljedica, to ne znači da će isto ponašanje uslijediti i kada je daleko od roditelja. To samo znači da se plaši svojih roditelja. A to nikako nije ono što želite. To vas može dovesti do još lošijeg ponašanja djeteta kad bude nešto starije.
(Vijesti.ba)