Tragedija se dogodila svega dan nakon što je njen film, pod nazivom “Stavi svoju dušu na ruku i hodaj”, odabran za festivalski prikaz.
Fatima je diplomirala na Univerzitetskoj školi primijenjenih nauka u Gazi, ali njena uloga bila je daleko više od toga – bila je vizualni svjedok borbi i patnjama koje je svakodnevno dokumentirala.
Na dan svoje smrti, Fatima je objavila emotivnu fotografiju zalaska sunca sa svog balkona, uz komentare o nadi i tišini: “Ovo je prvi zalazak sunca nakon dugo vremena.”
U jednoj od svojih posljednjih poruka, Fatima je napisala: “Ako umrem, želim da moj glas odjekne. Ne želim biti samo broj, želim smrt koja će trajati i ostaviti trag”.
Njene riječi, kao i hrabro dokumentiranje stvarnosti u Gazi, duboko su odjeknule u svijetu.
Film iranskog redatelja Sepideha Farsija, koji se fokusira na Fatiminu hrabrost i posvećenost, bio je odabran za prikazivanje na Cannesu, što je predstavljalo ogroman trenutak u njenoj karijeri.
Farsi je u intervjuu za francuski dnevnik Le Monde govorio o Fatimi kao o “suncu”, govoreći kako je svakodnevno slala poruke, fotografije i snimke, a svaki put kada bi se probudio, pitao se je li ona još uvijek živa.
Od početka sukoba u Gazi, prema podacima Međunarodne federacije novinara (IFJ), više od 150 novinara i medijskih radnika izgubilo je život. Iako brojke variraju, izvještaji sugeriraju da bi broj mogao biti i veći.
(Vijesti.ba)