Najnovija studija Science Alerta pokazuje da gubitak vizuelne osjetljivosti može predvidjeti demenciju 12 godina prije nego što bude dijagnosticirana.
Istraživanja su zasnovana na podacima od 8.623 zdrava ljudi u Norfolk-u, Engleska, koji su pratili tokom mnogih godina. Do kraja studije, 537 učesnika razvilo je demenciju, pa smo mogli uočiti koji faktori mogu prethoditi ovoj dijagnozi.
Na početku studije, traženo je od učesnika da urade test vizuelne osjetljivosti. Za test su morali pritisnuti dugme čim su na ekranu primijetili formiranje trokuta u polju pokretnih tačaka.
Ljudi koji će razviti demenciju mnogo su sporije vidjeli ovaj trokut na ekranu u poređenju s onima koji će ostati bez demencije.
Zašto bi to bilo?
Problemi sa vidom mogu biti rani indikator kognitivnog opadanja jer toksični amiloidni plakovi povezani sa Alchajmerovom bolešću možda prvo utiču na područja mozga koja su povezana s vidom, dok dijelovi mozga povezani s pamćenjem postaju oštećeni kako bolest napreduje. Dakle, testovi vida mogu otkriti deficite prije nego što to učine testovi pamćenja.
Postoji nekoliko drugih aspekata vizuelne obrade koji su pogođeni kod Alchajmerove bolesti, kao što je sposobnost uočavanja kontura objekata (osjetljivost na kontrast) i razlučivanje između određenih boja (sposobnost razlikovanja plave i zelene boje je rana kod demencije), i ovo može uticati na živote ljudi bez da su toga odmah svjesni.
Još jedan rani znak Alchajmerove bolesti je deficit u “inhibicijskoj kontroli” pokreta očiju, gdje čini se da ometajući podražaji lakše privlače pažnju.
Osobe sa Alchajmerovom bolešću imaju problem s ignoriranjem ometajućih podražaja, što može dovesti do problema u kontroli pokreta očiju.
Ako demencija otežava izbjegavanje ometajućih podražaja, tada bi ovi problemi mogli povećati rizik od saobraćajnih nesreća – nešto na čemu trenutno radimo na Univerzitetu Loughborough.
Prepoznavanje lica
Postoje neki dokazi koji sugerišu da osobe s demencijom obrađuju lica novih ljudi neučinkovito. Drugim riječima, ne slijede uobičajeni obrazac skeniranja lica osobe s kojom razgovaraju.
Zdravi ljudi obično skeniraju lice od očiju prema nosu i ustima. To radimo kako bismo “utisnuli” lice i zapamtili ga za kasnije. Ponekad ljudi primijete kada osoba s kojom razgovaraju to ne radi.
Zapravo, neki doktori koji rade sa osobama s demencijom primijete da osoba ima demenciju čim je sretnu.
Osobe s demencijom ponekad mogu izgledati izgubljeno, jer ne pomiču oči namjerno kako bi skenirale okolinu, uključujući lica ljudi koje su upravo sreli.
Iz toga slijedi da bi ovaj rani problem s prepoznavanjem ljudi koje ste upravo sreli mogao biti povezan s neučinkovitom kontrolom pokreta očiju za nova lica, a ne čisti problem pamćenja.
Može li kretanje očiju poboljšati pamćenje?
Međutim, budući da je vizuelna osjetljivost povezana s izvedbom pamćenja (čak i korištenjem testova koji nisu vizuelni), također testiramo da li povećanje pokreta očiju može pomoći u poboljšanju pamćenja.
Prethodna istraživanja o tom pitanju su pomiješana, ali neka istraživanja su pokazala da pokreti očiju mogu poboljšati pamćenje. Možda to objašnjava zašto smo pronašli da ljudi koji više gledaju TV i više čitaju imaju bolje pamćenje i manji rizik od demencije u odnosu na one koji to ne rade.
Dok gledate TV ili čitate, oči se brzo pomiču s lijeva na desno preko stranice i ekrana.
Međutim, ljudi koji često čitaju obično su imali duže obrazovanje. Dobar obrazovni temelj pruža kapacitet za mozgalne rezerve, tako da kada se veze u mozgu oštete, negativni rezultat je manji.
U drugim studijama, brzi pokreti očiju s lijeva na desno i desno na lijevo (dva pokreta očiju u sekundi) poboljšali su autobiografsko pamćenje (vaša životna priča).
Međutim, neka istraživanja sugeriraju da ovaj blagotvorni učinak pokreta očiju koristi samo dešnjacima. Nismo sigurni zašto je to tako.
Unatoč ovim uzbudljivim otkrićima, liječenje problema s pamćenjem korištenjem namjernih pokreta očiju kod starijih osoba još uvijek nije mnogo istraživano. Također, korištenje deficita u pokretima očiju kao dijagnostičkog alata nije redovno korišteno, uprkos mogućnostima tehnologije pokretanja očiju.
Jedan od uskih grla može biti pristup tehnologijama za praćenje očiju, koje su skupe i zahtijevaju obuku za upotrebu i analizu.
Dok ne budu dostupni jeftiniji i lakši uređaji za praćenje očiju, korištenje pokreta očiju kao dijagnostičkog alata za ranu fazu Alchajmerove bolesti nije moguće izvan laboratorija.
(Vijesti.ba)