Nova naučna studija pokazala je da određene osobine ličnosti mogu predvidjeti koliko ćemo dugo živjeti.
Istraživači vjeruju da će ovi nalazi omogućiti personalizovaniji pristup zdravstvu i bolju prevenciju bolesti.
Kako biste opisali sami sebe? Impulzivni, razdražljivi i promjenjivi ili organizovani, aktivni i spremni pomoći drugima? Prema istraživanju objavljenom u časopisu Journal of Psychosomatic Research, osobe koje sebe doživljavaju kao organizovane i aktivne imaju veću vjerovatnoću da će živjeti duže.
Dosadašnja istraživanja ličnosti oslanjala su se na takozvanu “Veliku petorku” (OCEAN): otvorenost, savesnost, ekstraverzija, ugodnost i neurotičnost. Međutim, nova studija je razložila ove kategorije na mnogo preciznije osobine.
Na osnovu podataka prikupljenih od 22.000 ispitanika, praćena je njihova smrtnost između 6. i 28. godine života. Profesor René Mõttus sa Univerziteta u Edinburghu, koautor studije, pojašnjava da preciznije mjerenje ličnosti značajno povećava sposobnost predviđanja rizika od smrtnosti.
Istraživanje je pokazalo da su oni koji sebe smatraju aktivnima imali 21% manji rizik od prerane smrti, nezavisno od pola, dobi ili medicinskih dijagnoza. Osobe koje su bile organizovane, odgovorne, marljive i spremne pomoći imale su slične pozitivne rezultate, dok su anksiozni i promjenjivi ispitanici imali veći rizik.
Psiholog i kognitivni naučnik dr. John Francis Leader ističe da obrasci mišljenja, osjećanja i ponašanja mogu direktno utjecati na zdravlje i sposobnost osobe da prati preventivne mjere, što u konačnici može uticati na dužinu života.
Koliko se ličnost može mijenjati?
Ličnost je relativno stabilna, ali nije fiksna. Dr. Leader navodi da se osobine mogu mijenjati tokom života, naročito kroz svjesni napor i životne promjene. Također, društvena podrška igra važnu ulogu u ovome – pojedinci mogu bolje funkcionisati u podržavajućem okruženju.
Kako se zdravstvena zaštita sve više usmjerava na personalizaciju, profesor Mõttus ističe da ovakvi nalazi mogu biti posebno korisni za ranije prepoznavanje mentalnih bolesti, kao i za primjenu u školama i na radnim mjestima.
Ipak, studija je još uvijek u fazi dokazivanja principa i zahtijeva dodatna istraživanja prije široke primjene u praksi.
(Vijesti.ba)