Časopis The New Yorker objavio je u petak odlomke uoči izlaska knjige „Patriot“ 22. oktobra.
Navaljni je bio najžešći i najistaknutiji protivnik predsjednika Vladimira Putina i neumorno je vodio kampanju protiv službene korupcije u Rusiji. Preminuo je u udaljenom arktičkom zatvoru u februaru, dok je služio kaznu od 19 godina za nekoliko optužbi, uključujući vođenje ekstremističke grupe, za koje je tvrdio da su politički motivirane, prenosi AP.
U zatvor je dospio nakon što se 2021. vratio iz Njemačke, gdje se oporavljao od trovanja nervnim agensom, za koje je krivio Kremlj. Dobio je tri zatvorske kazne. Ruski zvaničnici su odlučno negirali bilo kakvu umiješanost i u trovanje i u njegovu smrt.
„Patriot“ je najavljen u aprilu od strane izdavača Alfred A. Knopf, koji je knjigu opisao kao „posljednje pismo svijetu“ preminulog političara.
Prema Knopfu, Navaljni je počeo raditi na knjizi dok se oporavljao od trovanja, a nastavio ju je pisati u Rusiji, i u zatvoru i van njega.
Opisujući svoje strategije suočavanja s pritvorom, Navaljni je rekao da bi „zamišljao, što realnije, najgoru stvar koja bi mogla da se desi. I onda (…) prihvatio to.“
Za njega je to značilo umrijeti u zatvoru.
„Provešću ostatak života u zatvoru i umrijeti ovdje“, napisao je 22. marta 2022. godine.
„Neće biti nikoga da se oprosti… Svi jubileji će se slaviti bez mene. Nikada neću vidjeti svoje unuke.“
Iako je prihvatio ovu sudbinu, memoari Navaljnog odražavaju odlučan stav protiv službene korupcije u Rusiji.
„Moj pristup situaciji svakako nije jedan od kontemplativne pasivnosti. Pokušavam da uradim sve što mogu odavde kako bih okončao autoritarizam (ili, skromnije rečeno, da doprinesem njegovom kraju),“ napisao je, također 22. marta 2022.
U objavljenom odlomku, datiranom na 17. januar 2024., mjesec dana prije smrti, Navaljni odgovara na pitanje koje su mu postavljali i njegovi zatvorski drugovi i čuvari: „Zašto si se vratio?“
„Ne želim odustati od svoje zemlje ili je izdati. Ako vaša uvjerenja nešto znače, morate biti spremni da stanete za njih i napravite žrtve ako je potrebno,“ napisao je.
Pored toga što je zabilježio izolaciju i izazove svog zatvora, Navaljnijevi memoari su također značajni zbog svog humora. Pokojni disident opisuje opkladu sa svojim advokatima o dužini nove zatvorske kazne: „Olga je smatrala da će biti između jedanaest i petnaest godina. Vadim je iznenadio sve sa svojom prognozom od tačno dvanaest godina i šest mjeseci. Ja sam pretpostavio sedam do osam godina i bio sam pobjednik.“
Također je opisao apsurdnost toga što je morao „sati sjediti na drvenoj klupi ispod Putinovog portreta“ kao dio „disciplinske aktivnosti.“
Navaljnijeva udovica, Julija Navaljnaja, izjavila je u aprilu, u saopćenju koje je objavio izdavač, da knjiga nije samo svjedočanstvo „o Aleksejevom životu, već i o njegovoj nepokolebljivoj posvećenosti borbi protiv diktature,“ dodajući da će dijeljenje njegove priče „inspirisati druge da se bore za ono što je ispravno i da nikada ne izgube iz vida vrijednosti koje su zaista važne.“
Također je rekla da je memoar već preveden na 11 jezika i da će „definitivno“ biti objavljen i na ruskom jeziku.
(Vijesti.ba)