Izmjene su pretrpjeli Pravilnik o registraciji vozila, Pravilnik o vozačkoj dozvoli i Pravilnik o uslovima izdavanja licenci i kvalifikacijskih kartica vozača.
„Obećali smo izmjene i sada ih isporučujemo. Tri izmijenjena pravilnika idu u ‘Službeni glasnik’ 29. oktobra i odmah znače manje papira, manje zastoja i jasnija pravila. Također, nastavljamo dijalog s prijevoznicima ”, poručio je ministar Edin Forto.
U četvrtak će se znati da li ovo znači i kraj zloupotrebama “Pravilnika o registraciji vozila” od strane pojedinih kantonalnih MUP-ova, kako je Forto ranije obećao.
Podsjetimo, Vijesti.ba su u više navrata pisale o ovom problemu. Naime, u Članu 8. “Pravilnika o registraciji vozila”, koji govori o “Dokumentaciji potrebnoj za registraciju”, stoji da je za registraciju vozila potreban: “račun o prodaji vozila izdat na ime kupca vozila ili kupoprodajni ugovor ili darovni ugovor ili zapisnik o licitaciji sa računom, rješenje suda o dosudi pokretne stvari – vozila ili drugi valjan dokaz kojim se dokazuje vlasništvo”.
I tu nema ništa sporno, svaki kupac koji kupuje novo vozilo uredno dobije račun od prodavca, kao i carinsku deklaraciju. No, pojedini MUP-ovi idu korak dalje te od lica koje registruje vozilo traže i račun između prodavca i dobavljača, što je nonsens s obzirom da tu dokumentaciju već posjeduje Uprava za indirektno oporezivanje BIH i MUP-ovima je dostupna.
Nije nevažno napomenuti i da ovako vođen postupak, po logici, prodavca dovodi u nezavidan položaj time što se otkriva njegova krajnja zarada, a što je u normalnom svijetu poslovna tajna. Naime, kada MUP-ovi traže ino-fakturu od proizvođača, potom fakturu od generalnog uvoznika, te fakturu od onoga od koga ste kupili auto, praktički se otkriva marža, odnosno zarada.
Tokom godina pisali smo i o primjeru iz Tuzlanskog kantona, tačnije Kladnja. Licu koje je kupilo prikolicu zatraženo je da dostavi račun kojeg je prodavcu izdao dobavljač, ali i otpremnica kojom je prodavac prikolicu prebacio iz jedne u drugu poslovnu jedinicu, iako se radi o istoj firmi.
U Sarajevu ista priča, a različita u zavisnosti do koje policijske uprave dođe, jer ne rade isto Novo Sarajevo i Novi Grad. Naime, kod prikolice koja se u trgovinama vodi kao stalno sredstvo, pojedine policijske uprave traže posebnu odluku o prodaji, drugi pak ne. Dakle, kada poslovna jedinica nekog privrednog društva želi prodati pomenuti artikl, mora priložiti i odluku uprave svoje firme, što je potpuni nonsens.
Osim toga, sve ovo prouzrokuje otežano poslovanja prodavcima, ali i oduzimanje vremena kupcima.
“Pravilnik eksplicitno to ne traži, ali su MUP-ovi tako interpretirali pa traže originalnu fakturu za uvezeni automobile od dobavljača i to sa prevodom. Ako je neko uvezao auto u skladu sa zakonom i prodao ga građaninu, taj građanin je platio taj auto i ima faktura ta. Šta vas briga za ostalo. Tu se stvorio cijeli mini sektor, ljudi iz MUP-a, prevodilaca, to je potpuni nonsense. Sada će se u Pravilniku znati šta se traži, a šta ne”, rekao je ranije Forto za Vijesti.ba.
(Vijesti.ba)