U Službenom glasniku Bosne i Hercegovine (broj46/21) jučer je objavljena odluka visokog predstavnika u BiH o izmjenama Kaznenog zakona BiH kojima se zabranjuje negiranje genocida i drugih ratnih zločina te veličanje ratnih zločinaca.
Zakon, prema toj odluci, stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja na službenoj internetskoj stranici Ureda visokog predstavnika, ili jedan dan od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, tj. danas.
Visoki predstavnik Valentin Inzko je navedenu odluku donio 22. jula. U prilogu je sadržaj donesene:
Odluke visokog predstavnika kojom se donosi Zakon o dopuni Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine i objavljene u Službenom glasniku BiH.
Br. 26/21
Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja spomenutog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u svezi sa civilnom provedbom”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Vijeća za provedbu mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u svezi s određenim pitanjima, uključujući (u skladu s točkom (c) ovog stavka) i “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
Podsjećajući također da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u više navrata potvrdilo svojim rezolucijama donesenim na temelju poglavlja VII Povelje Ujedinjenih naroda da uloga Visokog predstavnika kao konačnog autoriteta u zemlji glede provedbe Aneksa 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma uključuje “ovlaštenje za donošenje obvezujućih odluka kada ocijeni da je to neophodno o pitanjima koja je Vijeće za provedbu mira razmatralo u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine”;
Imajući u vidu izjavu Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira donesenu u lipnju 2015. godine, u kojoj je ovaj odbor potvrdio da se genocid u Srebrenici, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti počinjeni u toku sukoba u Bosni i Hercegovini ne smiju zaboraviti ili poricati;
Napominjući da se u preambuli Ustava Bosne i Hercegovine, koja čini sastavni dio Općeg okvirnog sporazuma za mir, izražava odlučnost “da se osigura puno poštivanje međunarodnog humanitarnog prava;“
Prisjećajući se da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u Rezoluciji 808 (1993), kojom je uspostavljen Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, iskazalo svoju uvjerenost da je potrebno uspostaviti poseban sud za procesuiranje osoba koje su počinile masovna ubojstva i “etničko čišćenje” te da će takva procesuiranja doprinijeti obnovi i održavanju mira;
Pozivajući se na pravomoćne presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, pravomoćne presude Odjela za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine i brojne izjave međunarodne podrške radu tih institucija;