Radenko Novaković kazao je da se u julu 1995. vratio s terena i da mu je javljeno da se javi u komandu Prvog bataljona Milićke brigade. Rekao je da je komandant Prvog bataljona bio Milan Jevtić, a da je on bio njegov zamjenik, izvještava Detektor.
Svjedok je kazao da je komanda iz Brežanca bila premještena u Manoviće i da je tamo zatekao Jevtića.
“Kaže da je Muslimanima odobren koridor, da smo pomjereni, da ih ne smijemo ometati”, prisjetio se Novaković.
Rekao je da su borci držali stražu i da je Jevtić kazao da je naredio da niko ne smije otvarati vatru.
“Kaže: ‘Što su te zvali, nema nikakvog dešavanja’”, naveo je svjedok.
Dodao je da mu je Jevtić rekao da ide kući na odmor pošto se tek bio vratio sa drugog zadatka.
“Bio sam tu noć, čula se graja, njištanje konja, ali u daljini”, kazao je Novaković.
Tužilac Predrag Tomić ga je podsjetio da se u njegovom iskazu iz istrage navodi da mu je Jevtić rekao da se sprema akcija na Srebrenicu. Svjedok je kazao da se nijedan pripadnik Prvog bataljona nije pomjerio.
Novaković je kazao da im je sutradan prišla grupa bošnjačkih civila, pet do sedam mladića od 20-ak godina, koji su rekli da su zalutali.
“Sami su prišli. Milan im baš iznosio hljeba i kanticu džema”, prisjetio se svjedok.
Dodao je da je čuo kada je Jevtić razgovarao s nekim u brigadi i tražio da pošalju kamion da odvezu civile.
Kazao je da se on vratio kući i da mu nije poznato šta je bilo s tim ljudima.
Jevtić je optužen s Rajkom Čalmićem i Ostojom Perišićem za ubistva 31 bošnjačkog civila iz Srebrenice u julu 1995. godine. Prema optužnici, Jevtić je bio komandant Prvog bataljona Prve milićke brigade Vojske Republike Srpske, a Čalmić i Perišić pripadnici ove jedinice.
Optuženi Čalmić došao je u pratnji Sudske policije nakon što su prethodna dva ročišta odgođena zbog njegovog nedolaska.
Na pitanje branioca Radeta Golića da li je čuo da je Jevtić naredio strijeljanje, svjedok je rekao da nije.
“Nikad nit’ čuo nit’ mogao zamisliti da Jevtić to uradi”, kazao je Novaković.
Braniocu Jovanu Gotovca rekao je da Čalmića nije viđao u ratu.
Svjedok Lutvo Ahmetović kazao je da je iz Cerske izbjegao s porodicom u Srebrenicu. Naveo je da je 9. jula 1995. bio pozvan da kopa rovove i da su, kada su počele padati granate, krenuli šumom prema Kladnju.
“Nađem sina Halila, Muje mi nema. ‘Gdje ti je brat?’ – ‘Ostao je s nekim jaranima pa će s njima’”, prisjetio se svjedok.
Ispričao je kako je tokom puta kroz šumu na njih otvarana vatra i kako je bilo poginulih i ranjenih. Naveo je da su se neki predavali.
Kazao je da je, nakon 40 dana i noći, 18. avgusta prešao kod Kladnja i da je zbog lošeg zdravstvenog stanja odveden u bolnicu. Saznao je da se njegov sin Mujo nije izvukao.
“Kažu da je bio ranjen u but, neki iz Glogove bili. Kad je zapucao, ostavili ga na Buljimu gore negdje”, naveo je svjedok.
Rekao je da je nekoliko kostiju njegovog sina pronađeno u Drini, a da je čuo da je ubijen u Jasikovači.
Branilac Petko Pavlović kazao je da je Drina udaljena više od deset kilometara, pitajući svjedoka kako zna gdje mu je sin ubijen. Ahmetović je rekao da su i druge grobnice bile udaljene.
Suđenje se nastavlja 17. novembra.
(Vijesti.ba/Detektor.ba)