Apel stavlja hitnu poljoprivrednu pomoć u središte napora za zaštitu proizvodnje hrane i jačanje otpornosti u kriznim kontekstima, saopćeno je iz FAO-a.
U apelu se traži 2,5 milijardi dolara za podršku više od 100 miliona ljudi u 54 zemlje i teritorije u 2026. godini. Konsolidacijom svih humanitarnih zahtjeva i zahtjeva za otpornost u jedinstveni okvir, FAO ima za cilj da se pozabavi hitnim potrebama, a istovremeno smanji vjerovatnoću ponovljene, skupe pomoći u budućim krizama.
Apel odražava FAO-ovu posvećenost da djeluje drugačije – s jasnijim prioritetima, jačim redoslijedom i rješenjima utemeljenim na onome što poljoprivrednici dosljedno traže – sve u skladu s područjima koja su članice pozvale FAO da ojača.
Pokrećući Apel na marginama 179. Vijeća FAO-a, generalni direktor FAO-a Qu Dongyu naglasio je potrebu za jačanjem načina na koji se odgovori na krizu s hranom osmišljavaju i provode, kako bi svaki doprinos imao najveći mogući utjecaj.
– Akutna nesigurnost hrane utrostručila se od 2016. godine, čak i uz visoke nivoe humanitarnog finansiranja. Trenutni model jednostavno ne prati današnje realnosti – rekao je generalni direktor.
– Podrška poljoprivrednicima u održavanju proizvodnje ključna je za osiguranje dostupnosti hrane. Kada poljoprivrednici mogu nastaviti proizvoditi, zajednice se stabiliziraju i put ka otpornosti postaje stvaran – kazao je on.
Dodao je da su na ovogodišnjem Svjetskom forumu o hrani mladi ljudi u kriznim kontekstima poslali jasnu poruku – žele priliku, a ne trajne pomoći. Ovaj apel odgovara na tu potražnju jer je „vođen od strane članica, vođen stvarnošću, vođen potražnjom i vođen rješenjima, a najvažnije je vođen isplativošću.“
FAO-ov apel za 2026. godinu prepoznaje da se uzroci nesigurnosti hrane u današnjim dugotrajnim krizama ne mogu održivo riješiti samo kratkoročnom pomoći. Iako se 90 posto humanitarnih resursa sada troši na dugotrajne vanredne situacije, glad i dalje raste.
Oko 80 posto ljudi koji se suočavaju s akutnom nesigurnošću hrane živi u ruralnim područjima, oslanjajući se na poljoprivredu, stočarstvo, ribolov ili šumarstvo. Ipak, samo pet posto finansiranja humanitarnog sektora hrane podržava poljoprivredne izvore prihoda – stalnu neravnotežu koja zarobljava porodice u ciklusu krize i ovisnosti.
Jačanje lokalne proizvodnje hrane poboljšava dostupnost hrane, podržava tržišta, stvara radna mjesta i stabilizira zajednice – posebno u zemljama kao što su Sudan, Južni Sudan, Afganistan i Demokratska Republika Kongo.
Apel naglašava važnost anticipativne akcije i brze hitne poljoprivredne podrške. Pravovremena distribucija sjemena, kampanje vakcinacije stoke, rehabilitacija ključne infrastrukture, obezbjeđivanje alata, novčana pomoć i tržišno orijentisana podrška dosljedno su se pokazale vrlo isplativima, posebno u kontekstima pogođenim sukobima i klimatskim promjenama.
Također je usklađen s predstojećim Globalnim humanitarnim pregledom Ujedinjenih nacija za 2026. godinu, osiguravajući koherentnost s međuagencijskim planiranjem, a istovremeno donoseći FAO-ovu specifičnost i tehničku dubinu u širi humanitarni odgovor.
Dokazi pokazuju da rana poljoprivredna akcija može ostvariti omjer koristi i troškova do 7:1 – što znači da svaki dolar uložen u zaštitu proizvodnje danas može generirati do sedam dolara izbjegnutih gubitaka i smanjenih humanitarnih potreba kasnije tokom godine.
FAO poziva donatore, vlade i partnere da investiraju u rješenja koja pomažu porodicama da izdrže šokove, obnove proizvodnju i u konačnici smanje buduće potrebe. Iza svake brojke u Apelu stoji seosko domaćinstvo koje teži stabilnosti, dostojanstvu i izlasku iz krize.
(Vijesti.ba / FENA)