Ustaški Tajni odbor za istrebljenje Srba i Jevreja u Tuzli planirao je da 6. januara 1942., na Badnje veče, minira Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice i pobije okupljene vjernike, a planirane su i likvidacije.
Za ovu informaciju je saznao tuzlanski muftija Muhamed Šefket-ef. Kurt koji je, sa grupom uglednih Tuzlaka, zatražio hitan prijem kod njemačkog komandanta grada, potpukovnika Wista, i od njega energično zahtijevao da onemogući zločin, piše Fakor.
Njemačka komanda je, iz svojih interesa, odmah istakla plakat sa upozorenjem da – “niko ne smije nikoga zlostavljati, oduzimati ili rušiti tuđu imovinu i dirati živalj koji slavi”. Zahvaljujući angažmanu muftije Kurta, u Tuzli nije bilo masovnih zločina. Ovaj događaj je centralno historijsko mjesto odbrane zajedničkog života u Tuzli i regiji.
Efendija Kurt je rođen u Mostaru, a odrastao u Travniku gdje je završio osnovnu školu. Studirao je u Istanbulu i Damasku, a po povratku u Bosnu i Hercegovinu, radio je u Travničkoj medresi i bio imam Hadži Alaj-begovoj džamiji. Potom je postao muftija banjalučki, a iz Banje Luke je po službenoj dužnosti 1925. godine premješten u Tuzlu.
Kao tuzlanski muftija, učestvovao je u svim društvenim događajima i osnovao prvo muslimansko dobrotvorno društvo Džejletu-l-hajr. Pomagao je školovanje djece. Ostao je upamćen po izreci: Mi smo evropski muslimani i u Evropi možemo opstati samo ako učimo i ako se školujemo. Na ahiret je preselio je u Tuzli 1963. godine.
Pisac Meša Selimović je zapisao da je muftija Kurt bio dinamičan, neustrašiv i plemenit čovjek, te naveo da je na njegovu dženazu došlo desetak hiljada ljudi, među kojima najviše Srba, seljaka iz okoline Tuzle.
Muhamed-efendija Lugavić je kazao kako je prota Jovanović na dženazi molio da on spusti Kurta u kabur, dok je Momčilo Peleš zapisao da je Tuzla, preko istaknutih muslimana, kao što je bio muftija, spašena da ne postane poprište masovnog zločina, piše Preporod.info.
– Ima ličnosti koje u kriznim situacijama reaguju ljudski, nevođeni nikakvom ideologijom osim svog ličnog poštenja. Takav je bio muftija Kurt. (…) Najveća nesreća je zaprijetila njegovim Tuzlacima Srbima – potpuno uništenje Srpske varoši i Pravoslavne crkve. Otišao je u Gestapo i po cijenu svog života zaprijetio da će svi Muslimani u šumu ako bude odmazde nad Srbima. Uspio je. Nije pakleni plan ustaša i Nijemaca ispunjen. Njemu to nije bilo teško, jer je govorio uvijek u Aljinoj kafani da je loš čovjek za koga ne postoji nešto zbog čega je spreman da umre. Ostavio je za sobom neizbrisiv trag dobrog i poštenog čovjeka. On je bio častan primjer koji treba da služi, a dobrim djelima da se pomogne drugima. Sa ovog svijeta otišao je čista obraza – kazao je svojevremeno o muftiji prof. dr. Mustafa Šehović.
(Vijesti.ba)