Povodom obilježavanja 30 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma, u njemačkom Bundestagu se obratio i ministar vanjskih poslova Johann Wadephul.
Prenosimo njegov govor:
“Šetajući ulicama Sarajeva, gotovo da nije važno s koje tačke gledišta gledate na brda i padine koje okružuju grad. Gotovo svugdje vidite bijela polja. To nisu cvjetajuće drveće ili biljke, već grobovi. Oni predstavljaju mrtve u ratu. Bosanski rat odnio je živote više od sto hiljada ljudi početkom 1990-ih. Dva miliona ljudi bile su žrtve raseljavanja. Desetine hiljada žena su silovane.
Jedno od najmračnijih poglavlja ovog rata, međunarodno priznati genocid u Srebrenici, urezano je u naše kolektivno pamćenje. Sistematsko ubistvo desetina hiljada muslimanskih dječaka i muškaraca – pred očima svijeta! Zajednica naroda koja je, u tom trenutku, to se mora jasno reći, propala.
Veoma smo svjesni ove odgovornosti i želim to još jednom apsolutno jasno staviti u pitanje.
Oštro smo svjesni ove odgovornosti.
I želim još jednom naglasiti ovu tačku: veoma smo svjesni ove odgovornosti. Prije trideset godina, Dejtonski mirovni sporazum je konačno okončao ovu patnju, ovaj rat u srcu Evrope. Historijska prekretnica. Ona koja je utišala oružje. Ali ona koja, osim toga, nije uspjela eliminirati uzroke rata. Ona koja je, iako je donijela stabilnost u proteklih trideset godina, daleko od toga da je bila u stanju premostiti sve podjele. I ona koja na kraju nije uspjela zacijeliti rane. Ili čak biti početna tačka za istinsko pomirenje među ljudima ove izmučene zemlje.
To je svakako dijelom zbog same strukture sporazuma. Bio je više usmjeren ka okončanju oružanog nasilja nego ka miru za krhku državu. Rezultat je bila cijena utvrđivanja etničkih kvota u obliku ugovora. Ali to je nesumnjivo i zbog vodećih političara u Bosni i Hercegovini koji su previše željni pjevati etnonacionalističku pjesmu. To je također i da bi se prikrila činjenica da im podjele više služe – često u ostvarivanju vlastitih interesa – nego pomirenje ili razumijevanje.
I često vidimo da ovu agitaciju – tako se mora nazvati – promoviraju i akteri izvan zemlje. Prije svega, jedan akter koji želi ponovo podijeliti svijet na sfere utjecaja i koji trenutno prijeti Evropi aktivnije nego ikad od kraja Hladnog rata: Rusija.
Ipak, danas moramo priznati da Dayton ostaje garant stabilnosti, čak i 30 godina nakon potpisivanja. U novembru sam posjetio svih šest država Zapadnog Balkana. Pratilo me je nekoliko kolega iz ovog Doma, na čemu sam veoma zahvalan. U Bosni i Hercegovini sastao sam se s visokim predstavnikom Christianom Schmidtom, koji je, kao što znate, ranije bio član ovog Doma. On nadgleda civilne aspekte mirovnog procesa, a njegov rad u Bosni i Hercegovini je od najveće važnosti. Najiskrenije zahvaljujem Christianu Schmidtu i uvjeravam ga u podršku njemačke vlade njegovom radu.
Ujedinjeni smo: Zaštita temeljnih principa Daytona, očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje u cjelini, ostaje ključna. Mir i stabilnost u srcu Evrope jesu i ostat će naša obaveza.
Stoga, institucije i ustav u Bosni i Hercegovini uživaju naše puno povjerenje nakon Daytonskog sporazuma. I zato mi, kao Savezna vlada, a nadam se i Dom, podržavamo izglede Bosne i Hercegovine za pridruživanje EU i nastavit ćemo naše napore podrške.
Tada, kao i sada, Dayton je bio samo početak procesa koji je imao za cilj da zemlju uvede u EU kroz njene vlastite napore. Odlučna akcija lokalnih aktera preko svih granica je potrebna kako bi se podstakla zajednička budućnost. Namjeravamo nastaviti ulagati u ove napore.
Jer smo uvjereni da je, 30 godina nakon završetka bosanskog rata, 30 godina nakon Srebrenice, u vrijeme kada smo ponovo okruženi geopolitičkim krizama, ovo investicija. Investicija ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za cijeli Zapadni Balkan. Investicija i za nas, za nas Evropljane i nas Nijemce. Investicija u našu sigurnost, našu slobodu i naš prosperitet”, poručio je Wadephul.
(Vijesti.ba)