Katolička crkva u Njemačkoj povećava svoju pastoralnu brigu o kvir osobama. Ona želi da se otvori. Pogođeni zahtijevaju dalje korake.
Sveobuhvatna posvećenost, posebno obučeni sveštenici – Katolička nadbiskupija Minhen-Frajzing u Bavarskoj je 1. decembra reorganizovala dušebrižništvo o kvir osobama – i uspostavila „biskupijsku mrežu pastoralne brige o kvir (Queer) osobama“.
To znači da nadbiskupija pravi „još jedan veliki korak“ ka ovim ljudima, rekla je Rut Huber na prezentaciji. Huber rukovodi odjeljenjem za pastoralnu brigu i crkveni život u administrativnom sjedištu nadbiskupije. Nadbiskupija otvara vrata Katoličke crkve LGBTQ+ ljudima i pokušava da za njih u crkvi stvori „bezbjedniji prostor“.
Više crkvenih prinosa
Minhen-Frajzing nije prva njemačka biskupija koja se okrenula kvir osobama. Takve mreže već postoje u nekoliko biskupija, kao što su Frajburg, Trir i Berlin. Ali Minhen-Frajzing je jedna od najvažnijih nadbiskupija u Njemačkoj. Jozef Racinger, koji je kasnije postaopapa Benedikt, nekada je ovdje bio nadbiskup (1977-1982). Ta biskupija je doduše posljednjih godina u fokusu javnosti i zbog slučajeva seksualnog zlostavljanja – i to baš u vrijeme dok je Racinger biskupovao.
Ludger SchepersLudger Schepers
Od februara, Njemačka biskupska konferencija ima svog „predstavnika za kvir pastoralizam“, pomoćnog biskupa Esena Ludgera Šepersa. On je u intervjuu za DW istakao da je tu funkciju obavljao već šest godina „bez zvaničnog mandata“.
Šepers pozdravlja uspostavljanje mreže u Minhenu. Vjerovatno neće “svaka biskupija moći da temu tretira tako široko kao velika nadbiskupstva poput Minhena ili Frajburga”. Zbog toga bi biskupije trebalo da se međusobno povezuju. Njegovo očekivanje je jasno: “Poželjno je, u principu, da svo lokalno osoblje, od sveštenika ili đakona, preko pastoralnih i parohijskih referenata, pa sve do sekretarica u parohiji ili domara, bude osjetljivo u svom izražavanju i da ozbiljno shvata potrebe ljudi. Ne bi trebalo da dolazi do diskriminacije.” Ova opomena ima dobre razloge.
Borba protiv diskriminacije
Prije skoro dvije godine, Crkva je liberalizovala radno pravo za svojih oko 790.000 zaposlenih u crkvenoj humanitarnoj organizaciji Karitas kao i u samoj Crkvi. Od tada, Crkva više ne nadgleda privatni život svojih zaposlenih niti otpušta one koji ulaze u istopolne zajednice. Ovo je rezultat višegodišnjih napora hrabrih radnika koji su se borili protiv diskriminacije.
U nadbiskupiji Minhena i Frajzinga za crkvenu dušebrižničku službu za LGBTQ+ osobe i njihove porodice osposobljeno je 17 savjetnika iz oblasti pastoralne brige.
Jedna od njih je pastoralna referentkinja Franciska Ilmberger iz minhenske studentske pastoralne službe. Za nju je biti hrišćanin borba protiv nepravde, čak i unutar Crkve. Kako je izjavila za minhenski list “Abendcajtung”, kvir osobe često trpe nepravdu zbog svoje ljubavi, a to je u suprotnosti sa Hristovom porukom.
Niko nije „više” ili „manje” vrijedan
Kevin Helvig, crkveni pomoćnik u jednoj župi južno od Minhena i osoba u istopolnoj vezi, pozdravlja osnivanje mreže. Prema njegovim riječima, Crkva sada pruža ruku ljudima koje je vijekovima odbacivala. Međutim, on vjeruje da Crkva mora aktivno tražiti razgovor sa LGBTQ+ zajednicom i stati protiv desničarskih demonstracija koje šire mržnju premaLGBTQ+ osobama.
Pomoćni biskup Ludger Šepers iz biskupije Esen smatra da su vjernici sami često otvoreniji prema kvir zajednici nego Crkva. On ističe da svaki čovjek nosi Božju dostojanstvenost, i niko nije “više” ili “manje” vrijedan. Ipak, predviđa da će unutar crkvene hijerarhije proces promjene u odnosu prema istopolnim vezama biti spor i težak.
Kevin Helvig izražava razočaranje jer katolička moralna učenja još uvijek tretiraju istopolne seksualne odnose kao grijeh. Smatra da samo pastoralni napori nisu dovoljni bez suštinskih promjena u crkvenim učenjima. Za njega je nova mreža nada za buduće reforme, ali vjeruje da Crkva mora učiniti više.
(Vijesti.ba / DW)