Kao „sigurne treće države“ u njemačkom i evropskom pravu o azilu označavaju se zemlje u kojima, prema procjeni njemačke vlade ili Evropske komisije, ljudi mogu biti sigurni od državnog progona. O tome da li su te procjene uvijek tačne, mišljenja se razilaze.
Nije iznenađujuće što često dolazi do pravnih sporova, naročito u vremenu sve restriktivnije migracione politike.
Početkom augusta pažnju je privukla presuda Suda Evropske unije u Luksemburgu – najviše sudske instance u Evropskoj uniji. Prema toj odluci, države članice EU mogu samostalno određivati koje treće države smatraju sigurnima.
Međutim, moraju da objave sve izvore na osnovu kojih se donosi takva procjena, što do sada nije bio slučaj. Pored toga, cijelo stanovništvo dotične države mora biti bezbjedno – ne smije biti političkog progona niti etničke, vjerske ili polne diskriminacije.
Ono što važi za Italiju, važi i za Njemačku
Predmet sadašnjeg postupka bila je tužba dvojice muškaraca iz Bangladeša čije su molbe za azil odbile italijanske vlasti. Njihovu zemlju porijekla vlada u Rimu smatra sigurnom. Državljani Bangladeša prebačeni su u kamp u Albaniji. Italija je s tom zemljom, koja nije članica EU, sklopila sporazum o sprovođenju azilnih postupaka van svojih granica.
I u Njemačkoj postoji spisak takozvanih sigurnih trećih država, koje se u političkom diskursu često nazivaju i „sigurnim državama porijekla“. Znači isto. Osobe iz tih zemalja imaju vrlo male izglede da će njihova molba za azil biti pozitivno riješena nakon individualne provjere. Trenutno se to odnosi na evropske zemlje – sve zemlje tzv. zapadnog Balkana, Moldaviju i Gruziju – te dvije afričke države, Ganu i Senegal.
Potencijalne nove sigurne treće države: Alžir, Indija, Maroko, Tunis
U koalicionom sporazumu njemačke demohrišćansko-socijaldemokratske vlade dogovoreno je proširenje tog spiska. Pominju se i konkretne države: Alžir, Indija, Maroko i Tunis. „Odgovarajuću procjenu dodatnih sigurnih država porijekla kontinuirano provjeravamo. Posebno se državama čiji je procenat priznatih azila najmanje pet godina ispod pet posto smatra sigurnima.“
Da li će te planove nakon presude Suda EU i dalje biti lako sprovesti onako kako to zvuči u koalicionom sporazumu, ostaje otvoreno.
„Preradićemo odluku“, izjavio je portparol Ministarstva unutrašnjih poslova nadležnog za azilnu politiku. Nezavisno od toga, njemačka vlada želi da reformiše postupak. Ubuduće bi sigurne treće države mogle da se određuju uredbom, dakle bez odobrenja Bundestaga i Bundesrata (veća saveznih pokrajina).
EU-ideja zajedničkih centara za vraćanje
Koalicija je već podnijela odgovarajući prijedlog zakona koji bi trebalo da se glasa nakon ljetnje pauze parlamenta. Prva rasprava održana je u julu. Tom prilikom ministar unutrašnjih poslova Aleksander Dobrint iskoristio je priliku da kritikuje navodno nedovoljan broj deportacija odbijenih tražilaca azila: „Naš cilj je sada da okončamo blokadu efikasne kontrole ilegalne migracije.“
Posebno je kritikovao pravilo prema kojem osobe koje treba da budu deportovane imaju pravo na pravnog savjetnika prije sprovođenja deportacije, plan je da se to sada ukine. Ministar očekuje da će tako ići brže deportacije u zemlje koje su već na spisku sigurnih trećih država.
Unutar EU razmatraju se zajednički centri za povratak odbijenih tražilaca azila. O toj temi raspravljali su ministri unutrašnjih poslova država članica na sastanku u Kopenhagenu u julu. Dobrint podržava ideju: s obzirom na to da je za pojedine države teško sklapati sporazume s trećim zemljama, saradnja više država EU može biti razumna opcija. U više država već postoje konkretni planovi. „Ne isključujem da se nešto slično razmotri i za Njemačku“, izjavio je njemački ministar.
Dobrint reformom želi da pošalje jasnu poruku: „Ko dolazi iz sigurne države porijekla, neka ni ne kreće na put. Oni koji ne mogu da ostanu, nemaju potrebu ni da dolaze.“
Opozicija očekuje promjenu kursa
Dio političke opozicije u Njemačkoj nakon presude Suda EU nada se da će vlada morati da promijeni svoj kurs kada je riječ o politici azila. „Presuda Suda EU o sigurnim državama porijekla veliki je uspjeh za poštovanje ljudskih prava i individualno pravo na azil u Evropi“, smatra poslanica Zelenih Filiz Polat. Plan da se zemlje proglase sigurnima uredbom, bez kontrole Bundestaga i Bundesrata, za nju nije prihvatljiv.
Klara Binger iz stranke Ljevica poziva koaliciju da temeljno preispita spisak sigurnih država porijekla. „Gruzija i Moldavija moraju odmah da budu izbrisane s tog spiska.“ Portparolka za politiku prema izbjeglicama navodi, između ostalog, odluku Upravnog suda u Berlinu iz marta 2025, koji je posumnjao da je klasifikacija Gruzije kao sigurne države porijekla u skladu s pravom EU. Kao razlog navode se teška kršenja ljudskih prava u okupiranim područjima Abhazije i Južne Osetije.
Što se tiče Moldavije, Češka ovu zemlju smatra djelimično sigurnom, jer region Pridnjestrovlje, koji spada pod Moldaviju, kontrolišu proruski separatisti.
Poslanica Binger smatra da je odluka Suda EU značajna i za, za njenu stranku neprihvatljivu, ideju o proširenju propisa o trećim državama: „Presuda je jasno odbacivanje planova njemačke vlade da dodatno zemlje poput Tunisa i Alžira proglasi sigurnima.“ U ovim sjevernoafričkim državama homoseksualni odnosi su kažnjivi, isto važi i za Alžir. Time se krši jedan od ključnih kriterija Suda EU: u državama koje se proglašavaju sigurnim trećim zemljama mora biti zagarantovana bezbjednost cijelog stanovništva.
(Vijesti.ba)