U subotu sam se maksuz ukazao u Sarajevu da bih podržao Povorku ponosa i borbu bosanskohercegovačke LGBT ekipe za svoja prava. Tim činom sam razočarao, naljutio i ujedinio veliki broj mojih „normalnih“ i homofobnih obožavatelja: Srba, Bošnjaka i pokojeg Hrvata, što se odrazilo velikim brojem uvreda, kletvi, lošeg humora i otpraćivanja na fejsbuku, ali i dobronamjernim kritikama na tviteru, piše Srđan Puhalo za Inforadar.
To me nije mnogo iznenadilo, niti potreslo, jer za moje (mo)mentalno zdravlje bolje razočarati druge, nego sebe.
Onda sam razočarao i naljutio „nenormalne“ virtualne prijatelje kada sam na tviteru objavio sljedeću fotografiju:
Ova fotografija naljutila je sve prave Srbe, prave Bošnjake, ali i neke liberale, što morate priznati nije mala stvar.
Elem, pravi Srbi mi odavno zamjeraju šta pričam i pišem, gdje živim, kuda putujem, s kime se družim, sarađujem i poslujem. Ja sam za njih autošovinista, plaćenik, izdajnik, bakirovac, štiftungovac, peder, lobista vehabija, ustaša, nevladinić, saradnik CIA, pizda, debil, budala …………………. (dopuniti po potrebi). Jednostavno za njih ja nisam dobar Srbin i samim tim nemam pravo da se kitim srpskim obilježjima, pa makar to bili podignuti palac, kažiprst i srednji prst.
I dok oni hrabro srbuju po Republici Srpskoj i Srbiji, jer je tamo sigurno i bezbjedno, meni je veći merak da tri prsta dižem u Zagrebu, Skadru i Sarajevu.
Kao što rekoh ljutnuli su se i pravi Bošnjaci koji pizde na svoje sunarodnike koji se oduševljavaju onim što ja kažem ili napišem. Ova fotografija jedan od dokaza da sam ja isti kao i svi drugi Srbi tj. da sam četnik, a za njih su svi Srbi pritajeni četnici.
U stvari ti pravi Bošnjaci znaju da sam ja opasniji od pravih četnika, sa kojima uvijek znaš na čemu si, dok ja koristim sofisticirane psihološke metode „ispiranja mozga“ zarad ostvarivanja velikosrpskih ciljeva, relativizaciju zločina i izjednačavanja žrtve i agresora. Pogotovo ih nervira što me ima u „njihovim“ medijima, koji su toliko naivni da eto ne prepoznaju svu moju podlost.
U nedostatku boljih dokaza, oni kao dokaze koriste fotografije koje ja objavim.
Interesantno je da ni pravim Srbima, ni Bošnjacima ne smetaju njihovi politički lideri koji su godinama u stamenoj koaliciji iako jedni druge nazivaju konvertitima, četnicima, ustašama, koji ukidaju Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu, negiraju genocid u Srebrenici ili nazivaju Republiku Srpsku genocidnom. I jedni i drugi su u stanju da istrpe kriminal, korupciju, nepotizam, odlazak mladih, niske plate i penzije, ali ne i moja tri prsta.
Na kraju sam razočarao i dio liberala, jer nije umjesno da se u Sarajevu dižu tri prsta, makar to u ovom kontekstu predstavljalo potpuno obesmišljavanje tog simbola. Za njih je isto kada tri prsta digne Biljana Plavšić 1992. godine na mitingu SDS-a i ja 2021. godine na Paradi ponosa u Sarajevu. Oni vole kad podjebavam svoje, ali ovakve šale nisu primjerene kada se radi o drugima.