Izgradnja aerodroma u Trebinju i Bihaću su vojni i politički projekti koji nemaju ekonomsku opravdanost, tvrde stručnjaci iz oblasti civilnog vazduhoplovstva. Čak su, navode, i postojeća četiri aerodroma previše za državu poput Bosne i Hercegovine, te da bi objektivno našoj zemlji bila dovoljna samo dva aerodroma. Dok se desetine miliona maraka troše i namjeravaju potrošiti na izgradnju nepotrebnih aerodroma, o pokretanju novog nacionalnog avioprijevoznika više niko i ne govori
Kraj 2023. i početak 2024. godine obilježile su uglavnom pozitivne vijesti za četiri bosanskohercegovačka aerodroma. Tako su već pokrenute ili su najavljene nove linije, a najavljene su i investicije u, prevashodno, infrastrukturu aerodroma.
Istovremeno, konstantno se spominje i to da je izvjesno da će se ići u pravcu stavljanja bh. aerodroma pod koncesiju, slično kako je to već urađeno širom regije, a o čemu je Žurnal pisao.
BiH trenutno ima četiri međunarodna aerodroma, od kojih samo Međunarodni aerodrom Sarajevo ima kontinuitet pozitivnog poslovanja s višemilionskom dobiti i jedini je bh. aerodrom koji igra važniju ulogu u civilnom vazduhoplovstvu u regiji.
Kada je riječ o ostala tri aerodroma – Banja Luka, Tuzla i Mostar – u prethodnim godinama više se pričalo o njihovim problemima, nego o pozitivnim rezultatima. I to, ako pitate stručnjake iz ove oblasti, nije čudno, jer su četiri aerodroma za državu poput Bosne i Hercegovine – previše.
„Sad imamo četiri aerodroma, a i to je višak. Objektivno, BiH bi bila dovoljna dva aerodroma. Otprilike bi to mogli biti Sarajevo i Banja Luka. Ali sve ove aerodrome smo mi naslijedili iz bivše države. Aerodromi u Tuzli, Mostaru i Banjoj Luci su vojni aerodromi. Ti aerodromi su ostavljeni u nasljedstvo, to se malo zateglo i sad, znate, „rodilo se dijete, ljuljajte“. Zato imamo veliki broj aerodroma, u državi koja je rijetko naseljena, nema dovoljan broj stanovnika za toliki broj aerodroma“, kaže za Žurnal Omer Kulić, stručnjak za avijaciju.
No, vlasti iz oba bh. entiteta i države ne mare previše za mišljenja stručnjaka. Umjesto strateškog odnosa prema pitanju civilnog vazduhoplovstva, odavno se megalomanski najavljuje izgradnja još dva međunarodna aerodroma, po jedan u oba entiteta, aerodroma u Bihaću u Federaciji BiH, te aerodroma u Trebinju u Republici Srpskoj.
„Izgradnja aerodroma u Trebinju i Bihaću je jedna od najvećih gluposti u zrakoplovstvu regije, koja je ravna izgradnji Aerodroma Morava (Srbija) 2019. godine“, ustvrdit će za Žurnal ekspert za civilno vazduhoplovstvo Alen Šćuric.
Da je izgradnja ovih aerodroma sa stanovišta struke nepotrebna, tvrdi i Omer Kulić. Ipak, obojica dijele mišljenje da ove projekte treba posmatrati zasebno, jer je kontekst njihove eventualne izgradnje drugačiji.
„Da BiH ima nacionalnog prijevoznika život bi joj bio puno lakši, sigurno da bi taj prijevoznik letio bitne linije u BiH i da ne bi bilo rupa kakvih danas imamo. No, imati nacionalnog prijevoznika znači trošiti ogroman novac. Uz to, BiH realno nema kadra za pokretanje nacionalne kompanije. Stoga ne treba čuditi da su dva prethodna pokušaja (Air Bosna i BH Airlines) bila potpuni fijasko koji je brzo završio bankrotom, ali i da je desetak pokušaja privatnih kompanija završilo na isti način“, kaže za Žurnal Alen Šćuric.
Vazdušni saobraćaj u našoj državi su u potpunosti preuzele strane kompanije, kako privatne, tako i javne. Mnoge od njih koriste subvencije bh. vlasti na raznim nivoima kako bi održavale linije. Dio ovih problema sigurno bi se riješio kada bi BiH imala svog avioprijevoznika kojeg nema još od 2015. godine. Podsjetimo, zbog višemilionskih dugovanja tada je ugašen BH Airlines.
Osim BH Airlinesa, do sada su u BiH bankrotirale i Air Bosna, Bosnia Wand Airlines, Air Commerce, Air Srpska, Armoro, Bio Air, Bosnia Airlines, Sky Bosnia, Fly Bosnia.
Omer Kulić, koji je nekada bio i direktor Air Bosne, koju će kasnije naslijediti BH Airlines, danas tvrdi da je ova kompanija, a što se može reći i za dosta drugih, „propala jer su je vodili diletanti“. Dodaje i da bi za BiH bilo „puno bolje da ima jednu takvu aviokompaniju“ i da „zaista mnogo to nedostaje“. Svi izazovi – od nedostajućeg kadra do novca – mogli bi se riješiti, tvrdi on.
IZVOR