Pamćenje se počinje razvijati gotovo odmah nakon rođenja, a prvi znakovi pamćenja kod djece najčešće su prepoznavanje glasa njihove majke.
Istraživanja pokazuju da bebe već od prvih dana života prepoznaju glasove u svom okruženju, s majčinim glasom kao prvim i najvažnijim podražajem.
Smirenost ili osmijeh koje dijete pruža na zvuk njenog glasa potvrđuju početak emocionalnog razvoja kroz pamćenje.
Nesvjesno pamćenje
U prvim mjesecima života, djeca koriste nesvjesno pamćenje, što im pomaže prepoznati osnovne potrebe kao što je glad. Pamćenje nije potpuno razvijeno, ali stručnjaci tvrde da mozak već počinje formirati temelje za kasnije kognitivne vještine, uključujući govor i prepoznavanje.
Pomičući se prema 3. godini života, mozak postaje izuzetno prilagodljiv, a važnost rutine i ponavljanja postaje ključna za razvoj pamćenja.
Djeca koja su okružena razgovorima i interakcijama razvijaju sposobnost pamćenja ranije. Kognitivne vještine počinju se jačati, a djeca mogu lakše zapamtiti i prizvati informacije, pogotovo kada su podložna vizualnim podražajima poput fotografija ili priča koje dokumentiraju svakodnevne trenutke.
Većina traumatskih iskustava pamti se snažnije i to je rezultat evolucijskog mehanizma – ljudski mozak kodira emocionalne događaje, posebno one povezane sa strahom i bolom, kako bi ih izbjegao u budućnosti. Ipak, kako djeca rastu i njihov hipokampus postepeno sazrijeva, između 7. i 10. godine života počinju bolje upijati informacije, a djeca mogu zapamtiti čak i naizgled beznačajne detalje iz svakodnevnog života.
Uz podršku kroz priče, fotografije i rutinu, djeca stvaraju temelje za uspomene koje će oblikovati njihov emocionalni i kognitivni razvoj.
(Vijesti.ba)